Polubijela peciva iliti priča o brodovima & šta mornari jedu

Dakle, vrijeme je da vam predstavim jednu od mojih velikih ljubavi. Ne, nije ljubav prema sendvicima u pitanju! Nije u pitanju cak ni osoba. U pitanju je jedan jedrenjak i ljubav prema brodovima. Mislim, sta da vamkazem, porijeklo sa primorja je tesko suzbiti. Predstavit' cu vam jedrenjak po imenu Pionir, njegovu vecu sestru Lettie G. i manjeg brata W.O.Decker-a (najsladjeg malog tegljaca u Njujorskoj luci), reci ponesto o jednoj od najvecih svjetskih luka i kako je zapravo pocela moja strast prema jedrenjacima (sasvim slucajno kao i sve druge lijepe stvari u zivotu)...

Predstavljam vam 

jedrenjak Pionir

Pionir, jedernjak sa dva jarbola, je sagradjen u 19. vijeku, tocnije 1885. u drzavi Pansilvaniji. Jedan je od dva jedina jedrenjaka koji su sagradjeni od zeljeza za kargo teret. Pocetkom 20. vijeka Pionir se modernizirao pa je tom prilikom dobio i motor, a sredinom 1960-ih je imao veliku renovaciju. Danas je Pionir u  vlasnistvu South Street Seaport muzeja i plovi od aprila do kraja oktobra, najcesce po Njujorskoj luci (mada nadje se i par udaljenijih plovidbi), kako u edukacijske tako i u turisticke svrhe, pruzajuci putnicima jedinstveno iskustvo.

Par karakteristika:

Tonaža: 43 tone

Dužina: 31 m

Širina: 6,6 m

Visina: 23,3 m

Jedra: 254 m²

Sest dana u tjednu Pionir isplovljava 4-5 puta dnevno. Cim izadje sa doka pocinje dizanje jedara na stari, tradiocinalni nacin--rucno. Glavno jedro tezi vise od 1 tone, pa je za njega potrebno minimum 6, a idealno je 8 sposobnih ljudi (4 sa lijeve i 4 sa desne strane) ne bi li se jedro dignulo. Jedra se dizu povlaceci konop prema palubi broda. Pravi fizicki rad, odlicno za jacanje rucnih i ledjnih misica, kad vam ja kazem! Cim su jedra podignuta gasi se motor i pocinje prava plovidba, onakva kakvom su plovile generacije mornara u proslosti. Pionir je zbog svoje tezine spor brodic tako da njegove plovidbe najcesce ne traju duze od 2h (izuzetak su treninzi koji traju 4h svake subote i poneka dalja putovanja).

Mogla bi vam ja o brodovima, posebno ovom, napisati roman..

Dalje, da vam predstavim Pionirovu vecu sestru i manjeg brata:

Lettie G. Howard & W.O.Decker

 Zar Decker nije najslađi tegljač kojeg ste ikad vidjeli?

Gornji Njujorski zaljev je jedan od najprometnijih zaljeva na planeti. Tu prolaze brodovi od velikih kruzera, pekooceanskih kargo brodova i tegljaca koji ne vuku ili vuku barže do malih jedrilica, trajekata, glisera, veslaca, kajakera i skutera. Siroki spektar svih velicina, boja i oblika. 

 

Sjecate se Alan Forda? U stripu je cesto bila slicica broda krcatog smeca kako prolazi pored Kipa Slobode (autorov ociti sarkazam). Kad sam pocela jedriti shvatila sam da je to zbilja zapravo tako (a dozivjela sam i autorov sakrakazam, ha!):

Dakle, pocela sam volontirati na ovom brodu sasvim slucajno jednog oblacnog, ali toplog majskog dana pred kusur godina. Zaljubila sam se na prvi pogled. Viđala sam i prije taj brod ali nikad mi na pamet nije palo da mozes za "dz" iskoristiti sve njegove prednosti. Naime Pionir je edukacijski brod i broj volontera je veliki. Ako si zaista zainteresiran mozes lako i napredovati. Od volontera do drugog casnika (iliti malog od palube, kako ga ja od milja zovem) do prvog casnika do kapetana. Zbog nekih stvari koje su bile van naseg dometa, prosle godine umalo da nisu zatvorili muzej i rasprodali sve brodove (pored ova tri postoji jos nekolicina drugih koji nisu bas u plovecem stanju). Pisanjem peticija i protestima uspjeli smo zadrzati brodove i dovesti novo vodstvo po cijenu gubitka sezone plovidbe i mog potencijalnog napredovanja. Ove sezone se zbog nekih drugih stvari nisu ostvarila ocekivanja da ja postanem mali od palube (na zalost moju i njihovu) usprkos silnim treninzima i nebrojeno mnogo ulozenih sati. Ali nema veze, nista nije izgubljeno. Bit' ce dogodine.. A ja cu u medjuvremenu ove zime skupljati nove sate za vrijeme zimske restauracije. Za licencu kapetana mislim da jos nemam ni priblizno dovoljno sati (cca 365 morskih dana od minimum 4 sata).. No bit' ce i to jednog dana..

Pogled sa pramca Pionira:

Kako to sve izgleda uzivo mozete vidjeti na sljedecih par klipova:

400 godina Henri Hudsona--parada brodova

Jedrenjaci u Njujorskoj luci

Trening vjezba "osoba u vodi"

Jedna slučajna slika sa plovidbe kad smo pred dvije godine bili usidreni na sjeveru Hudson rijeke, daleko od svijetla velegrada.

Izlazak sunca 

(cca 5 ujutro, kasni oktobar, nakon nocne straze.. 

U mornarskom svijetu se kaze da ovakav izlazak nagovjestava kisu---i obicno bude tako!)

Uglavnom cijela ova prica o brodovime je ispricana da bi vam pokazala kako ova peciva dobro dodju za brzi zalogaj izmedju plovidbi ili nakon treninga =)

Sastojci:

1,5 solja integralnog brasna

1,5 solja bijelog brasna

prstohvat soli

1 vrecica suhog kvasca

1 zlicica smedjeg secera

cca 300 ml tople vode

Priprema:

1. U posudi pomijesati sve suhe sastojke i postepeno dodavati vodu dok se svi sastojci ne sjedine.

2. Prekriti posudu suhom cistom krpom i ostaviti na toplom mjestu jedno sat vremena da se tijesto digne.

3. Kad se tijesto diglo (udvostrucilo) premjesiti tijesto i ako je potrebno dodati jos malo brasna.

4. Ukljuciti pecnicu na 350 F.

5. Raditi mala peciva od tijesta i sloziti ih na pleh oblozen pek papirom.

6. Peci ih jedno 20-30 minuta (zavicno od pecnice) dok ne poprime smedjkastu boju.

Ja sam ova peciva namazala humusom, ubacila paradajz, masline i zelenu salatu. U slast sam pojela komada dva nakon sto smo na treningu dizali i spustali jedra ni manje ni vise nego 8 puta sa sloganom "novajlije da nauce". 

Do skora, pozdrav od vase buduce kapetanice s' belu ladju!

--

ae!