Sjećanje na Nju..

Sjećanje na Urbanu Stonogu... 

I dan danas pomislim kako će se od nekud pojaviti i reći da nas je samo malo zezala, to bi tako bilo u Njenom stilu..

Da, ona se javlja gotovo isključivo u vremenu od kraja aprila pa do početka novembra. Preko zime vrlo retko, a i tada opet u vezi sa suncem i svetlošću. I to, kako sunce raste, tako njena javljanja bivaju češća i življa. U maju retka i neredovita. U julu, avgustu gotovo svakodnevno. A u oktobru, kad je popodnevno sunce žitko i kad ga čovek pije bez kraja i zamora kao da pije samu žeđ, ona se gotovo ne odmiče od mene dok sedim na terasi, pokriven pletivom sunca i senki od lišća. Osećam je u sobi po jedva čujnom šuštanju listova u knjizi ili po neprimetnom pucketanju parketa. Ali najčešće stoji, nevidljiva i nečujna, negde iza moje senke. A ja satima živim u svesti o njenom prisustvu, što je mnogo više od svega što mogu da daju oči i uši i sva sirota čula.

 

  Ali, proleće je. Opet proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam. Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije ni izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu i u vodi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem! 

 (Jelena, zena koje nema)

Motivi su iz manastira Stare Raške: Đurđevi stupovi (1,2) Manastir Studenica (5) i Manastir Sopoćani (3,4).

...jer ih ni ove godine Ona nije mogla raditi..

--

Kutlača Kutlači..

Iz Jovankine škrinjice (II.)..

S obzirom da nemam vremena za kuhinju, objavljujem još jednu priču iz Jovankine škrinjice. Ako već niste, prvu priču možete pročitati ovdje. Ovo je druga u nizu..

Ovo je napisano dok mi pisanje bloga o hrani jos nije bilo ni u podsvijesti..

Posvećujem ih Njoj, jer smo se u toj kafani upoznale..
 

~ Radoznalost ~

Duboko u šumi jednog kraljevstva, u staroj kolibi, živjele su tri sestre. U cijelom Kraljevstvu su ih poznavali kao tri vještice. Građani Brdodola se nisu previše mješali u njihove živote, iako su one imale običaj svraćati, češće nego rjeđe, u grad. No nisu one bile zlobne vještice, naprotiv više su činile dobro nego loše, ljudi ih nisu izbjegavali, ali im se nisu ni priklanjali. Znali su za njihova vračanja i čaranja, i nisu htjeli da imaju posla s tim. Nora, je recimo, imala običaj da vračke sprema momcima koji nisu primjećivali kad je neka djevojka zaljubljena u njih. Ona je bila ta, koja bi u prolazu na momka bacila’ par čarki. Momak bi nakon toga naprosto odlepio za djevojkom, ni ne shvaćajući šta ga je snašlo, a Nora bi sa osmjehom od uha do uha produžila dalje. Morena, ujedno i najstarija sestra, joj je znala prebaciti da to ne radi, ali to je bilo jače od Nore, a uostalom i Morena je imala svojih vrački. No njen prvobitni cilj je bio naći nove potencijalne vještice. Jednom joj je čak pošlo za rukom da nađe dve tokom perioda od 13 godina, ali su obje završile tragično. Jedna je pala u bunar i utopila se, a druga je pobjegla sa takozvanom ‘ljubavi života’ u nepoznato.

Svaka od tri sestre je imala i čarobni štapić. Sva tri štapića je glavom i bradom ručno izradio čarobnjak Dugobradi koji ih je ujedno i naučio svemu što su znale. Svaki je štapić bio od slonovače. Najmlađa Rina je na vrhu svog štapića imala crveni mjesec, Morena žuto sunce, a Nora srebrnu zvijezdu. U paketu je došla i kristalna kugla, koju nisu često koristile, nije im bila potrebna, pošto je svaka i onako imala moć predviđanja, stoga je kugla ležala u najskrovitijem dijelu kolibe. Sova, još jedan ravnopravni član kolibe, pored Crnog Mačka Flojda, je uvijek budno motrila na tu kuglu.

Tri sestre su imale malkice čudan hobi, skupljale su razno razne bočice. Jedne noći, u ranu jesen, dok je svaka sestra bila na jednom kraju Kraljevstva, četvoro djece je šetalo šumom u potrazi za bobicama koje su bile dobar mamac za hvatanje ribe. Roditelji su ih uvijek upozoravali da se ne približavaju kolibi, ali ovaj put su, igrajući se, došli bliže nego inače. Mlađi dječak je predložio da provire kroz jedan od prozora na kolibi. Ostali su nesigurno pokušavali da ga odgovore od ideje, ali ipak je znatiželja prevladala i djeca su se oprezno približila kolibi. Stariji dječak je pomalo plašljivo provirio kroz prozor i kad se uvjerio da je koliba prazna dao im je znak rukom da je zrak čist i da mogu ući. Pažljivo su otvorili vrata i zakoračili unutra. U kolibi, kojom se širio neobičan miris, a koji ni jedno od djece nije moglo da razbere, je bilo mnogo svjetlije nego što bi neko iz vana pomislio. U prostranoj kolibi su se nalazile razne đakonije koje su se djeci činile interesantnim. Zdjelice raznih oblika i veličina, košare, šarena perca, razne svijeće, kutlače, stare vage, a u kaminu, u kojem je još uvijek bilo žara, se nalazio i veliki crni kazanac iz kojeg se nešto parilo. Tu su bile pune police knjiga, napisane na djeci nerazumljivim jezicima, recepti, teglice osušenih biljaka, cvijeća, lišća, korjenja, korova, staklenke s tekućinama raznih boja i još svašta štošta.
Jedna od djevojčica se približila vratašcima na dnu prostorije, okrenula je ključ, koji je Nora nehotica ostavila u ključanici, otvorila ih i ušla u susjednu prostoriju. Na njen usklik dotrčala su i ostala djeca. Prostorija je bila skoro trodupla od veličine kolibe, ali gledajući kolibu spolja, nije bilo nikakve naznake da se tu nalazi tolika prostorija. Na lijevoj i desnoj strani protezale su se dugačke police od poda do plafona ispunjene bočicama raznih oblika i boja. Bilo je tu svijetlih, vedrih i veselih bočica, ali i tamnih i čudnovatih dizajna. Svaka bočica je imala i svoj naziv. Djevojčica je skupila hrabrosti i prišla jednoj od polica. Naglas je pročitala "sreća" i upitno pogledala ostalu djecu. Pročitala je sljedecu bočicu na kojoj je pisalo "ponos", sljedeća je imala etiketu "nada", pa zatim "poštenje", "mudrost". U to je druga djevojčica prišla policama na drugoj strani i pročitala "inat", "podlost", "gnjev", "zloba", "pohlepa". Prva je opet pročitala "ljubav", "spretnost", "uspjeh", "vještina", druga je sa ostalih pročitala "mržnja", "prevara", "škrtost". Sa dna prostorije začuo se dječakov glas "mašta", "smijeh", "ludost", "strast", "prijateljstvo", "zaboravljivost", "kritika", "poslušnost". Djevojčica se nadovezala sa "darežljivost", a druga je uskočila sa "ljenost".
Djeci nije bilo jasno zašto su te bočice imale nazive osobina, osjećaja, kvaliteta i vrlina..

Jedan od dječaka je uzeo u ruke tamno plavu bočicu na kojoj je pisalo "laž". Izvadio je pluteni čep i pomirisao. Laž je imala miris morske soli. Otvorio je sljedeću, braon boje sa nijansama tamno crvene, na kojoj je pisalo "svađa". Svađa je imala neugodan miris ustajalog đubra. Brzo je zatvorio i vratio na mjesto. Djevojčica je uzela roza bočicu na kojoj je pisalo "dražesnost". Dražesnost je, na njeno iznenađenje, imala miris pečenih paprika. "Lukavost", u narandžasto-crvenoj bočici, je bila pomješana mirisom kamilice i cvijeta trešnje, a "pospanost" koja je stajala u ljubičastoj bočici, je mirisala na ljubičicu. "Tuga", u zelenkastoj trokutastoj, je podsjećala na suncokret. "Sjeta", u drečavoj ovalnoj bočici na sive prugice, i "potištenost", u plavkastoj, su začudo imale neugodan miris kravlje balege, dok je "veselje", u žutoj okrugloj bočici, odisalo mirisom krizanteme. "Dvoličnost" je u svjetlo plavoj, mirisala na svježi peršin. "Mir" se nalazio u prozirnoj, četvrtastoj bočici, a podsjećao je na mimozu, dok je "stidljivost" u visokoj duguljastoj bočici mirisala na suvo sjeno. "Grijeh" je svoje mjesto našao u bočici boje pijeska, a imao je neodoljiv miris ruže. "Ljepota" je 'ležala' u pljosnatoj, a imala je miris šumskih jagoda. Bijela bočica sa crvenim prugama u kojoj se nalazilo "poniženje" je stajala tik do crne sa bijelim točkama u kojoj se nalazilo "razočarenje". Prva je podsjećala na miris borove šume, a druga na tamjan. "Čudnovatost" se nalazila u zdepastoj bočici, a imala je neku čudnu boju trule višnje pomješanu s bojom neba pred oluju. Mirisala je na jorgovan. "Pesimizam" je mirisao na sušeni pršut, dok je "zahvalnost" imala neodoljiv miris cimeta. "Uzbuđenje" je podsjećalo na mentu, a "uzrujanost" na lavandu.
Mlađi dječak je na jednoj od višljih polica ugledao šarenu bočicu, koja se na neki neobičan način isticala od svih drugih, ali nije mogao da je dosegne. Podigao je lijevu nogu i stao na policu, počeo je da se penje, ne bi li zadovoljio svoju znatiželju i vidio šta se nalazi u bočici koja mu je toliko dražila oči. No dotrajale drvene police nisu mogle da podnesu dječakovu težinu, te su na njegovom posljednjem koraku, tek što je uhvatio željenu bočicu, počele da se savijaju, ne bi li na kraju sasvim popustile i uz strašnu buku i viku ostale djece, popucale na pola. Bočice su padale na sve strane i uz lom stakla svaka je ispustila svoj sadržaj. Police su se urušile kao domino kockice i prostorija se ubrzo našla u oblaku šarenog dima. Djeca su se dala u bijeg, trčeći koliko su ih noge nosile. Dječak, koji je proizveo nezgodu i lavinu štete, je u ruci još uvijek čvrsto držao šarenu bočicu trokutastog oblika. Trčali su kroz šumu, trčali su i kad su napokon izašli iz šume, trčali su kroz polje tek sazrelog kukuruza i kroz livadu punu maslačaka. Dok su trčali po kamenjaru, tik na ulazu u tvrđavu grada, dječak baci pogled na bočicu te poluglasno pročita "smrt", a onda, više upitno, ponovi isto. U tom trenutku se spotakne o kamen, ispusti predmet iz ruke, padne i posiječe koljeno. Bočicu je svo vrijeme pratio pogledom dok se nije razbila u hiljade komadića. Dječak je ustao i krenuo da trči dalje, prolazeći kroz oblak gustog, šarenog dima, koji je imao miris proljeća.

Poslije tog događaja tri vještice više niko nikada nije vidio, ne shvaćajući da su sve bočice sadržavale ljudske osobine, koje je i svaka od njih imala, i da su svakom razbijenom bočicom ubili i dio njih, dok se na kraju i posljednja bočica nije razbila i dok tri vještice nisu jednostavno ~ isparile..


Dodato: 17.9.2005.
Poslao: silly_snoopy

Svi komentari, želje, čestitke i pozdravi su dobrodošli!
--
ae!

Easter Day in Memory of Urbana Stonoga

(English translation is in Italics) 

Sjećanje na Urbanu Stonogu. 

Ovaj praznik je posvećen Njoj. I uvijek mislim da će se jednog dana samo javiti i reći "ma ajdeee, bweee, samo sam vas zekilaaa, bila sam u Africi da hranim slonove".. Tako nešto bi bilo skroz u Njenom fazonu.

...i ove godine sam za Nju obukla jaja sa motivima srednjovjekovnih crkvi i manastira..
..jer ih je Ona kupila za narednu godinu..

Prošle i pretprošle godine bili su u pitanju motivi Stare Srbije. Godinu prije toga su bili motivi Moravske škole. A ove godine sam nabavila Ohridsku baštinu. 

These "wrapped" eggs have motives from Ohrid churches and monasteries from medieval period.

Sveti Konstatin i Jelena (XV vek)

Na uzvišenju u starom delu Ohrida, u neposrednoj blizini crkve Sv. Bogorodice Perivlepte (Sv. Kliment), nalazi se crkva posvećena Svetom caru Konstatinu i carici Jeleni, sagrađena i živopisana 1477. godine. 

St. Constatine and Hellen (XV c.)
On a hill top in the old town of Ohrid and in the immediate vicinity of the church of Holy Virgin of Perivlepta (St. Clement) stands a church dedicated to Emperor Constatine and Empress Hellen. This church was built and fresco painted in 1477.

Sveta Bogorodica Perivlepta (Crkva Sv. Klimenta-XIII vek)

Prvobitan naziv manastirkse crkve, sagrađene 1295. godine, bio je Sveta Bogorodica Perivlepta. Posle rušenja orginalne crkve Sv. Klimenta od strane Turaka, a budući da su iz nje prebačene i svete mošti velikog slovenskog prosvetitelja, crkva je promenila ime. Jedno vreme, nakon što je crkva Sv. Sofije, pretvorena u džamiju, ova crkva je bila sedište arhiepiskopije. Tu su se venčali kralj Milutin i princeza Simonida, za koju priliku je crkva i oslikana. Danas je to muzej, u kome mogu da se vide bogate freske iz kasnog XIII i s početka XIV veka. 

Holy Virgin of Perivlepta (St. Clement-XIII c.)
Originally it was called the Church of the Holy virgin of Privlepta, which was built in 1295. After Turks destroyed the original church of St. Clement, it changed the name, since his relics as one of the founders of Slavic literacy were moved there. At one time, the church was the center for the Archiepiscopate, after the church of St. Sofia was converted to mosque. King Milutin and Byzantine princess Simonida were married here in the honor of which the church was depicted. Today the church is a museum, showing the beautiful frescoes from late XII and the beginning of XIV century.

Sv. Zaum (XIV vek)

Crkvu Svete Bogorodice Zahumske završio je oko 1361. godine ćesar Grgur Golubić, upravnik Ohrida. Put do ovog manastira, skrivenog pod stenom, još od XIV veka vodi jedino preko vode Ohridskog jezera. Među dobro sačuvanim freskama, svojom epotom i neobičnošću dominira Bogorodica mlekopitatelnica, redak ikonografski tip Bogorodice koja doji Hrista. 

St. Zaum (XIV c.)
The church of the Holy Virgin of Zahum was built in 1361 by cease Grgur Golubic, governor of Ohrid. Since the XIV century when it was built, the only way leading to this monastery has been by water of Ohrid lake. Secluded under the rocks, among its well preserved frescoes, a fresco of the Holy Virgin that nurses little Christ dominates as a rare example of exceptional beauty.


"Kada su se naše bake i bakine bake pripremale za Vaskrs, to je trajalo cele godine. Čuvala se lukovina za mrkocrvenu boju, brala kopriva, dunja i dud za žutu, gulila se kora sa šljive za crvenkastu, za zelenu se koristion koren od patlidžana, za plavu divlji zumbul, a za tamne boje čađ i cer. Jaja se danima nisu jela i skupljala su se za Veliki Dan, bižljivo pregledala, prala i čistila, jer baka nije želelea da jaje pukne, prolije se, ili da se zbog mrlje n uhvati boja. Crtalo se voskom, perom ugrejanim na sveću, pisalo se HV-VV ili ime onoga kome se darivalo. U vodu se dodavala Cveta voda uz molitvu.Obojeno aje premazivalo se slalninom da sija i izgleda lepše. Ono prvo, crveno, čuvalo se pored ikone, do sledećeg Uskrsa i zvalo se Čuvarkuća"

"Запиши нас у књигу народа 
на овом свету да се заувек 
зна да смо били, да јесмо 
и да ће нас бити."
Завештање књиге и писама
Стефан Немања

(tekst prepisan sa omota)

Uskršnje pisanice | Easter eggs

uz sve "carice da ti ga sijam?"

 

 Uskršnji zečići | Easter bunnies

Njoj su rekli da su pokemoni, a meni da su miševi..

Malo su mi popucali i ušesa su im se malo više spekla, pa ćemo slike zanemariti.. ali ukusni su! =)))

Uskršnji vijenac | Sweet Easter wreath

Tijesto je od rolnica, a smjesa je od Brankine rogačuše.

The dough is from these rolls, and the filling is the following:

  300 g ground carob

cca 300-350 ml warm milk

 100 g brown sugar

100 g dry cranberries

Mix all the ingredients and let it sit for 10-15 minutes. Fill the dough with this filling. 

Sretan Uskrs! | Христос Вaскресе, Ваистину Васкресе!  Happy Easter! | Feliz Pascua!

--

Kutlača Kutlači..

Iz Jovankine škrinjice..

Neki dan sam čeprkala po svojoj maloj škrinjici.. Nije to škrinjica ni drvena sa malim bronzanim katancem na njoj.. Nije ni metalna, pomalo zarđala od vremena, u kojoj su se nekad davno možda čuvali blagdanski kolači.. Voljela bi da imam neku takvu škrinjicu u kojoj bi čuvala tako neke sitnice, nepotrebne, beskorisne, a koje ipak život znače i podsjećaju na ljude, događaje, osjećaje i mirise.. Ne, ovo je moja mala elektronska škrinjica, moj mali vanjski hardver u kom čuvam svoje elektronske sitnice. Neka stara elektronska pisma, jer rijetko ko danas piše rukom, a još manje pisma.. Tu su i neki eseji sa fakultetskih dana, razne bilješke, "izresci" tekstova iz elektronskih novina.. I slike.. Da, slike, jer nažalost slike se više ne čuvaju u albumima ili u kartonskim kutijicama, nemaju zavrnute krajeve jer je kutijica premala, i više ne bljede od starosti.. Tako sam u toj mojoj elektronskoj škrinjici pronašla i moje stare priče, neke od kojih sam onomad pisala za jedan virtuelni konkurs. Priča nije pobjedila, ali mnogima se svidjela. Kako iz meni nepoznatih razloga taj forum više ne postoji, pa tako ni moje priče u sklopu tog foruma, odlučila sam da priče ponovo objavim.. Da otpuhnem prašinu s njih..

Ove priče posvećujem Njoj, jer smo se na tom forumu prvi put sudarile...

~ Avantura ~

Ljen kakav jeste smjestio se, srećom za prijašnje vlasnike, u napuštenu kućicu na vrh' jabukovog stabla. Da je naišao na neke stanare ko zna kakvo bi to krvoproliće bilo. (Al' između mene i tebe Bumbar je više hvalisavac nego što je u stvarnosti opasan.)
Dakle… godinu dana kasnije…

Protrljao je oči, protegao se i ustao iz kreveta. Izašao je na terasu i pomislio "Prvo doručak, a onda sve drugo!" Udahnuo je svjež zrak, uzeo zalet i odzumzao daleko… čak do najbližeg pupoljka koji se tek bio rascvjetao. "Mmmm… netaknut i svjež polen" pomislio je dok ga je sebično trpao u usta. Nakon što se po običaju – prejeo, odletio je tromo natrag do kućice, sjeo na granu i zagledao se u komšiluk.  "Ala je dosadan moj život!" reče i uzdahne. "Znam" povikne najednom, "spakiraću se i krenuti na put u bijeli svijet" oduševljeno je poskočio i uletio u kućicu. Otvorio je ormar i uzeo svoj ranac. A onda se zagledao u njega i zaključio da je – prazan! Osvrnuo se po prostoriji i zaključio da on baš i nema mnogo stvari. Ipak je polovica orahove ljuske, koja mu je služila kao krevet, sa laticama tratinčice da bude mekanije, zauzimala pola kućice. "Nema veze, više mjesta za poputinu". Ubacio je u ranac šareni šal – koji je dobio na dar od kume Pčelice i rukavice od onog pajdaša – Obada! Otvorio je malu kutijicu, samo da provjeri da li je sve u njoj i brzo ju zaklopio.. ogledavajući se čas lijevo, čas desno kao da se boji da neko ne bi vidio njen sadržaj – onih par zrnaca pijeska i riže što je maznuo na nekom karnevalu. I kutijicu je stavio u ranac. Ubacio je i nešto osušenog polena, kojeg suši od prošle jeseni i par kapi domaće, prošlogodišnje medovice koju je spravila kuma Pčelica. Kad je napokon spakirao svu tu silnu bagažu, izašao je na trem i pogledao prema nebu. "Sunce je već visoko na nebu.. bolje bi bilo da odma krenem!" pomislio je i odzumzao u svijet.  
"No prvo ću se javiti Kumi, tek toliko da ne briži". Stigavši do Pčelinjaka na ulazu je naletio na Kraljicu Maticu koja je taman išla u obilazak. Duboko se naklonio i pozvao kumu preko razglasa. Kuma je doletela sva uzdihana "Š'a bi kume? Opet me prekidaš u radu! Jel ti se možda igra 'Šuster' po običaju ili pak opet imaš želju da vidiš kako se rađaju pčelice – znaš da ne smiješ unutra, koliko sam ti to puta već rekla!" 
"Idem na put!" prekine je naglo Bumbar. 
"Leleee kakOv put?? Da nije to opet jedan od tvojih izleta kad se ne znaš vratiti kući? Sjećaš li se zadnjeg ‘putovanja’ kad si se zaglavio u paukovoj mreži. Srećom Kraljičin muž Trut, ona još veća ljenčina od tebe, je dobar s Paukom pa te iz tog razloga nije pojeo!"
"Ne, ne.. ništa slično! Ovaj put idem u svijet!"
"U svijet? KakOv svijet? Hehehe da nisi opet ‘zaboravio’ kako nije svaki dan prvi april?" 
"Ma jok! Dosadno mi je!"
"Dosadno ti je? Pa si odlučio otići malo u svijet jel?! Jesi poludio? Da nisi opet jeo ludih gljiva kao za prošli Uskrs kad ste se ti i Zeka u šumi valjali 4 dana od smijeha???" 
"Ma ne Kumo. Nije to. Aj' i ti samnom u svijet!"
"Hahaahaaa. Ti kao da si pao s kruške!!!"
"Jok! Nisam pao s kruške, no sam doletio s jabuke. Već si zaboravila da sam se preselio ima tome već godina dana!"
Kuma na to nervozno prevrne očima.
"Ma kumo nemam šta da radim, a svijet je velik i šaren, pun iznenađenja!"
"Da, i samo mu još ti fališ” odbrusi mu na to Kuma.
"Lijep je dan, šteta ga je ne iskoristiti!"
"Ahaa, kao što si onaj put iskoristio dan za istraživanje osinjaka, radoznalo uletio unutra i napravio pomutnju, a dobro znaš da nas Ose ne vole od kad smo ih ljetos pobijedili u letu na 5 metara i u skoku s grane! Vidiš da još uvijek imaš čvorugu na glavi od toljage koju si zaradio od onog stražara!"
"Ma nije to  ništa, splasnuće! Nije to ništa na sprem onog kad smo ti i ja pili cijelu noć ‘Kod Leptirice’ a ujutro se potukli sa kišnom glistom i stonogom, sjećaš se!? Još uvijek imam ožiljke od njenih nogu!" 
"Hmmm.. nije da mi je baš čisto sjećanje na tu noć!"
"Ehh.. medovica!"
"A ono kad si na posljednjoj Jesenskoj Fešti popio previše medovice pa si sa Muvom izazivao Osu na dvoboj, sjećaš se toga!? Srećom si se na vrijeme onesvijestio pa nije bilo većih nereda! Ili kad si na onim protestima glasno vikao protiv Hrušteva žandara pa si završio u ćuzi na 2 dana!? I ti bi u svijet jer ti je - DOSADNO!?????"
"Uff…"
"A šta je s onim kad si se zaljubio u Vinsku Mušicu pa si zbog nje ispio bačvu vina i zbog toga pjevao 2 dana i 2 noći, a onda se izvrnuo i krmio 5 dana ispod vrganja!???"
"Ne sjećam se baš najbolje" reče potiho Bumbar.
"Čuj Kume, šta ce ti svijet? Tvoj svijet je tvoj komšiluk.. u njemu nema dana da se tebi nešto ne desi. Al' ako je to jedan od onih dana kad zanovjetaš – idi u svijet – i pošalji mi razglednicu!!!"
"Ma nema brige Kumo, dobićeš po jednu iz svakog kutka zemlje!" reče veselo, mahne Kumi i odzumza.
Zumzao je tako i razmišljao kud prvo da se uputi, kad ga iz misli prekine pajdaš Obad:
"Alooo burazeru lenja! ‘Kod leptirice’ se održava turnir poezije i proze uz pijuckanje medovice i ćaskanje s komšijama. Stigla i ekipa iz dalekog Livadskog Polja. Znaš da se s njima nismo vidjeli od punog Mjeseca. Bash sam kren'o tamo.."
"Hmmm.. turnir.. poezija.. proza.. i medovica…!?!?!?!? Pa kud će bolje.. moje 3 velike ljubavi!! Možda bi ipak mogao da odgodim odlazak u svijet za neki drugi dan!!!" reče poluglasno Bumbar i sa Obadom se odzumza u obližnju kafanu.
 
Dodato: 4.9.2004.
Poslao: silly_snoopy


Šta mislite? =)))

--
ae!

In memory of Urbana Stonoga

Sjecanje na Urbanu Stonogu...

...jer ih ni ove godina Ona nije mogla raditi..

O motivima u proslogodisnjem postu...

Dok sam tako stajao neodlučan od sreće, osetio sam da se iza mene odjednom stvorila Jelena. Nisam smeo da se okrenem. Ostala je tu trenutak-dva nepomična (uporedo sa njom zastao je i moj dah), a onda mi je položila ruku na rame. Ne bih mogao kazati kako ni po čemu sam to osetio. To je bila više misao na žensku ruku. Kao senka je počivala na mom ramenu, ali senka koja ima svoju nemerljivo malu pa ipak stvarnu težinu i isto takvu mekoću i tvrdinu. A ja sam stajao zanesen i svečano krut.
Ne znam kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene, jer kad sam opet mogao nešto da shvatim i znam, nje više nije bilo.
Ali, proleće je. Opet proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam. Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije ni izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu i u vodi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem! 

(Jelena, zena koje nema)

--

Kutlača Kutlači..

Njoj..

Urbanoj Stonozi..

........

Ono što nisam mogao da odgonetnem u snu, ja sam često pokušavao da pročitam na javi, budan. U šetnji, ili čak usred razgovora sa ljudima, odjednom iskrsne preda mnom bela hartija puna crnih slova. I ja čitam Jelenino pismo koje nisam nikad primio. Pri čitanju mi, kao nejasan šum iz daljine, smeta govor ovih oko mene, ali ja čitam uporno dalje.
U pismu Jelena mi javlja svaki put nešto radosno. Predlaže mi da se negde sretnemo ili me poziva da svratim na dandva u malo mesto na moru, gde ona letuje. Veze su dobre i vozom i brodom. Na primer, može se krenuti brodom iz ... Tu se prekida moje čitanje. Neko je pored mene izgovorio jednu reč povišenim glasom. Prenuo sam se. Pitanje je bilo upućeno meni. Trebalo je odgovoriti. Pisma je nestalo. Moj odgovor je bio zbunjen.
To se ponavljalo mnogo puta. I čitanje se prekidalo uvek kad bi došlo do nekog određenog podatka, imena mesta ili datuma. A ja bih nastavljao razgovor sa ljudima oko sebe, misleci jednako na iščezlo pismo, ali trudeći se da ne budem neučtiv i suviše rasejan sabesednik.

.........

 Dok sam tako stajao neodlučan od sreće, osetio sam da se iza mene odjednom stvorila Jelena. Nisam smeo da se okrenem. Ostala je tu trenutak-dva nepomična (uporedo sa njom zastao je i moj dah), a onda mi je položila ruku na rame. Ne bih mogao kazati kako ni po čemu sam to osetio. To je bila više misao na žensku ruku. Kao senka je počivala na mom ramenu, ali senka koja ima svoju nemerljivo malu pa ipak stvarnu težinu i isto takvu mekoću i tvrdinu. A ja sam stajao zanesen i svečano krut.
Ne znam kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene, jer kad sam opet mogao nešto da shvatim i znam, nje više nije bilo.
Ali, proleće je. Opet proleće. Bogat sam, miran, i mogu da čekam. Da, ničeg nije bilo i ničeg nema, jasnog i sigurnog, ali ništa nije ni izgubljeno ili isključeno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolećni vetrić, sunčevih odblesaka na metalu i u vodi, praznih sedišta u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogućnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda može javiti Jelena, žena koje nema. Samo da ne prestanem da je iščekujem! 

( Jelena, žena koje nema)

--

ae!

Uskršnji zečići

Sjecanje na Urbanu Stonogu.

jer ni ove godine Ona nije mogla da ih radi..
@ Onoj Kojoj Su Rekli Da Su To Pokemoni, A Meni Da Su Mishevi

Sastojci:
330 g brasna
40 ml mlijeka (ja sam stavila sojino)
1 kasicica morske soli
1/2 kasicice smedjeg secera
1 jaje
45 g putra
1 kesica suhog kvasca


Priprema:
1. U brasno ubaciti kvasac, sol, secer, jaje i putar te postepeno ulijevati mlijeko. Po orginalnom receptu ide 100 ml mlijeka, ali za ovu kolicinu brasna ja sam stavila samo 40 ml. Zamijesiti glatko tijesto.
2. Tijesto pokriti krpom i ostaviti ga da odstoji jedno pola sata na toplom mjestu.
3. Kad je tijesto nadoslo, premijesiti ga dodavajuci malo brasna te ga podijeliti na 5 jednakih dijelova.

4. Svaki dio rukama oblikovati u male pogace jajastog oblika (slika 1.).
5. Cistim skarama/makazama zarezati zeki usi (slike 2. i 3.)
6. Uz pomoc cackalice napraviti rupice za oci u koje se stavi po cijelo zrno papra (slika 4.)
7. Gotove zeke prebaciti na pleh oblozen pek papirom i ostaviti ih da se nadignu jos 15-ak minuta.
8. U medjuvremnu ukljuciti pecnicu na 350 F.
9. Zeke premazati zutanjkom od jaja i staviti ih da se peku prvih 10 minuta na 350 F, potom smanjiti pecnicu na 320 F i peci ih jos 10-ak minuta.

Христос Васкресе!

Uzivajte! =)

--
ae!

"Obuci" varijanta pisanica

(scroll down for English)

Sjecanje na Urbanu Stonogu.

za kraj "obuci" varijanta posvecena Njoj
@ Onoj Koja Ih Je Kupila Za Narednu Godinu


zauzimaju naravno posebno mjesto!

Ponesto o ovim omotima:
(latinica i engleski prevod malo nize)

Омоти за Усрршња јаја, надахнути орнаментима Српског Средњовековоног зидног сликарства, настали су из жеље да сачувају културно уметничко наслеђе Срба и врате аборављене украсе у сваки дом који слави Баскрсење Христово.

Када су се наше баке и бакине баке припремале за Васкрс, то је трајало целе године. Чувала се луковина за мркоцрвену боју, брала коприва, дуња и дуд за жуту, гулила кора са шљиве за црвенкасту, за зелену корен патлиџана, за плаву дивљи зумбул, а за тамне боје чађ и цер. Јаја се данима нису јела и сакупљала су се за Велики Дан, брижлјиво прегледала, прала и чистила, јер бака није хтела а јаје пукне,пролије се, или да се због мрље не ухвати боја. У воду се додавала Света вода уз молитву. Обојано јајае премзивало се сланином да сија. Оно прво, црвено, чувало се поред иконе до следећег Ускрса и звало се Чуваркућа.

Цтара Србија

МАРКОВ МАНАСТИР - XIV vek
Налази се у селу Маркова Сушица, 18км од Скопља, у сутјесци Маркове реке. Посвећен је Светом Димитрију, а име је добио по Српоском народном јунаку, краљу Марку. Саграђен је 1345. године о чему сведочи натпис на јужном улазу. Ктитори су били Краљевић Марко и његов отац краљ Вукашин.

МAНАСТИР СВЕТОГ ЂОРЂА У СТАРОМ НАГОРИЧАНУ - XIV век
Манастир је једна од многобројних задужбина српског Краља Милутина. Подигнут је 1313. и 1318. Посебну драж манастирксе цркве чине престоне иконе - рађене посебном фреско-техником - што је чини јединственом међу српским црквама. Сама црква, покривена каменим плочама, добро је очуван. Њен оргинални живопис спада међу најбоље у српско-византијском (вардарском) стилу.

МАНАСТИР МАТЕЈЧЕ - ХI век
Манастир пресвете Богородице Матејче, 13км од Куманова, подигнут је још у XI веку. У XIV веку обновио га је цар Душан, а касније и његов сир Урош, чија је задужбина тада и постала. Манастир је кроз векове доста пострадао од Турака. Током 2001. године арнаутски терористи користили су га као штап и центар за обуку, а саму цркву као складиште муниције.

Више о орнаментим и осталим колецијама
http://www.jaje.rs/kolekcije.html
http://www.jaje.rs/index.html

------------------------------
latinica:
Motivi koji oslikavaju Uskrsnje jaje.rs vekovima ulepsavaju srpske srednjovekovne manastire sa teritorija starih srpskih drzava. Sa zidova dvadeset i osam manastira podeljenih teritorijalno nastalo je sest tematskih zbirki: Kosovo i Metohija, Moravska skola, Ohridska bastina, Stara Raska, Stara Srbija i Zeta. Vecina tih manastira cuva tragove burne srpske istorije, tako da su neki od njih i ornamenti koji ih krase izgubljeni zauvek, osteceni, nama nedostupni, oteti ili prisvojeni. Ovim projektom cuvamo ih od zaborava.

Vise o ornamentima i ostalim kolekcijama:
http://www.jaje.rs/kolekcije.html
http://www.jaje.rs/index.html

------------------------------
english translation:
The motifs used for decorating the Easter Egg have been cherished for centuries within the walls of Serbian medieval monasteries on the territories of the old Serbian states. Taken down from the walls of thirty-six monasteries, six theme collections have been produced, classified by territory: Kosovo and Metohia, Morava school, Ohrid Heritage, Old Raska, Old Serbia and Zeta. The majority of these monasteries nourish the traces of the stormy Serbian history, while some of them, as well as the ornaments that depict them, have been either lost forever, damaged or are inaccessible to us, seized or stripped of their original history. However, in this way we shall save them from oblivion.

More about egg ornaments and collections:
http://www.pretty-easter.com/index.html


tekst preuzet sa sajta jaje.rs
dio engl prevoda licno preveden

Христос Васкресе!

--
Kutlača Kutlači..

Farbanje uskršnjih pisanica

E pa, dame i gospodo, evo citava procedura spremanja uskrsnjih jaja na tradicionalan nachin. U rijecima i slikama prikazano kako se to radi prirodnim bojama za one koji ne znaju, a imaju volje, zelje (i vremena!) da to rade.

Potreban pribor:
* jaja - komada po zelji
* najlon carape
* folija
* ostre skare (nema nista gore u kuhinji od tupih skara i tupog noza!)
* razno bilje (listovi persuna i korijandera, ruzmarina, mente, djeteline, cvjetici.. uglavnom, ukljuciti mastu, otici do obliznjeg parka/sume i nakupiti lisca/cvijeca koje uspjeva u Vashem podneblju!)
* konac (po potrebi)
* lonac (velicina zavisna od broja jaja)
* listovi crvenog i bijelog luka
* cvekla
* crni papar
* klincici iliti karanfilici
* anis

Postupak:
1. Ubaciti jaje u najlon-carapu:
2. Ubaciti listice/cvjetice tako da se lijepo vide (da se ne zguzvaju pod carapom). Taj proces odnosi najvise vremena (pogotovo ako ste picajzla kao ja), jer nije lako bas ubaciti to lisce bez da se ne uvije. Zakljucila sam da je najbolje raditi sa liscem persuna i sargarepe.
3. kad stavite listice (ja obicno stavim 2 komada, svaki na jednu stranu jajeta) pa privezete
A) cvorom
B) koncicem
4. Za slijedece jaje napraviti prvo chvor na jednom kraju carape, ubaciti ga u caparu, staviti listice/cvjetice pa ponovo napraviti cvor.

Za mermerna jaja: na foliju isjeckati i rasporediti lukovinu. Pokvaseno jaje kotrljati po foliji pa ga umotati u foliju.
5. Kad su sva jaja zamotana i ukrasena, u lonac sa vodom potopiti listove crvenog i bijelog luka i cveklu te staviti da se kuva (bez jaja) jedno 20-ak minuta dok ne zakuha.. ubaciti zbog mirisa: klincice, cijela zrna papra i/ili anis ako imate (odokativno!). Uliti sirce/ocat i morske soli takodjer sve odokativno.
6. Nakon sto lonac prokuha, staviti pazljivo u lonac jaja, prekriti ih lukovinom i kuvati sve skupa narednih 15-ak minuta. Iskljuciti vatru i ostaviti sve to skupa da odstoji u loncu minimum dva do tri sata ne bi li jaja poprimila tamno crvenu boju (ja sam ostavila tri sata).
7. Kad se sve to malo ohladi, izvaditi prvo jaje koje dodje pod ruku i nadati se da je sve to dobro ispalo =)))
8. Odrezati carape, izvaditi lisce/cvijece, baciti folije i pustiti sve da se dobro ohladi.
9. Kad su jaja hladna premazati ih krpicom namocenom u ulje (tradicionalno su nase bake premazivale jaja narezanom slaninom).

Uz to naravno specijalno zbog Nje "carice da ti ga sijam?" .

Varijanta broj 1)
Mermerna jaja

Varijanta broj 2)
Sumska jaja

Varijanta broj 3)
Suha paprika

par slika od prethodnih godina:

Varijanta broj 4)
Proslogodisnji kim (ove godine zaboravila kupiti)

Христос Васкресе!

--
ae!