(scroll down for English)
Zadnjih 10 dana februara sam Njujoršku hladnu zimu zamjenila mediteranskom sunčanom i toplom južnom Kalifornijom (zato me nije bilo, ako se neko zabrinuo =] ). I onda dok sam se uhvatila u koštac sa svakodnevnicom po povratku prošlo skoro pola mjeseca. Išla sam sa suprugom u posjetu njegovoj tetki i njenoj porodici. Sletjeli smo kad se nebo nad Los Angelesom otvorilo i kiša pljuštala k'o iz kabla i k'o da nije padala decenijama. Mi pokisli (ne bukvalno) što smo potrefili (malo je reći) kišno vrijeme, a svi drugi sretni što napokon pada. Ej, raduju se kiši! Naime, rekoše nam da kiša i tmurni oblaci nisu česta pojava u njihovim krajevima. Ah, sreća naša pa smo potrefili baš "to" vrijeme kad je nebo odlučilo darivati zemlju vodom i prolomom oblaka. Interesantno je da pljustanje, sijevanje i grmljavine ne traju dugo pa smo već sljedeće jutro dočekali sunčano, ali poprilično prohladno. Mi smo prvih 5 dana potrefili bas 'ladnjikavo vrijeme. Očekivali smo kratke rukave i japanke, a nismo skidali zimske jakne i vunene kape. Oni tamo navikli, pa im to kao ništa ne smeta.
Vrtili smo se tako 10 dana po Južnoj Kaliforniji. A što bi suprugova tetka rekla tamo kao da je neko zaboravio ugasiti svjetlo, stalno je sunčano i stalno škiljiš (iako imaš i šešir i sunčane džozluke), jer rano izlazi sunce i kasno zalazi. Posljednjih 5 dana smo napokon skinuli kapute i obukli kratke rukave, temperatura je dosegla čitavih 27 stupnjeva. Milina! Moj problem s Kalifornijom je upravo to njihovo čudno vrijeme i mikroklimatski uvjeti. Tokom dana zna biti jako toplo, ali koliko god da je toplo i vruće, večernja i noćna temperatura mogu pasti i na 10 stupnjeva. Takvo iskustvo sam imala i u sjevernoj Kaliforniji pred koju godinu. Stalno vučeš neku jaknu i duge rukave sa sobom, kad si na suncu skidaš jaknu, čim si u nekom hladu odmah moraš da se oblačiš, odeš do plaže opet puše! Smor, brate! Ipak 4 godišnja doba su 4 godišnja doba, bar znaš na čem' si (mada zadnjih par godina i to je diskutabilno)..
Santa Ana & Sjeverni Tustin
Santa Ana je grad koji spada u siri okrug Los Angelesa. Na 57. mjestu je po broju stanovnika, ali je na 4. mjestu po gustoci naseljenosti, odmah nakon Njujorka, San Franciska i Chikaga. Vrlo su poznati Santa Ana vjetrovi (nesto kao nasa primorska bura), koje smo mi imali neodoljivu cast osjetiti prvih par dana. Pusu u jesen i zimu, a mogu da budu topli i hladni zavisno od temepratura koje se krecu u okolnim podrucjima (narocito obliznjoj Mohave pustinji). Mi smo bili kod suprugove tetke i njene porodice koji zive u Sjevernom Tustinu. Tu na svakom koraku raste drvece limuna, narandzi, grejpa i avokada.
Nema mnogo sta da se vidi, ali samo da seta po kraju je vec opustencija
za sebe. Ona je udata za Iranca i imali smo priliku jesti razne Iranske specijalitete. Osobito mi se svidjaju njihova jela na bazi biryani rize, a ruzina vodica, koju ja prije nikad nisam probala, me nesto nije pretjerano odusevila. Kazu da je ona orginalno nastala u Persiji.
Newport Beach
..je mjesto 15ak km od Santa Ane. Dzabe plaza i more kad se i u sred ljeta ovdje malo ko kupa. Hladne struje pacifika u ovom dijelu odrzavaju vodu hladnom tokom cijele godine, sem surfera i par ekstremista nema previse kupaca. Danas u ovom naselju mozete vidjeti skupe kucerine, vile i vikendice, ali setkajuci kroy naselje ne mozete naletiti na mnogo ljudi koji tu obitavaju sem meksikanaca koji su ocigledno jeftina radna snaga.
Dana Point
..jedno manje, vrlo simpaticno mjestasce sa koga puca pogled na zaljev i poznatu Dana Point luku i marinu. Pocetkom marta tu se odrzava festival jedrenjaka, koji nazalost nisam imala prilike vidjeti.
Misija San Juan Capistrano
Misija San Juan Capistrano je bila sedma po redu Spanska misija u Juznoj Kaliforniji (od njih 21). Smjestena je u danasnjem mjestu San Juan Capistrano (nedaleko od Dana Point-a), a osnovali su je Spanski katolici 1776. godine. U ovoj misiji je jedna od najstarijih kapela koja je jos uvijek u upotrebi, a izgradjena je 1782. "Velika Kamena Crkva" se gradila od 1797. do 1806. da bi je veliki potres 1812. srusio skroz do temelja.
Na ulazu kupujuci karte sam na poklon dobila kuharicu sa tradicionalnim jelima, tako da se nadam isprobati ponesto od ponudjenih recepata! =)
Palm Springs-Indijanski kanjoni
Palm Springs je gradic u pustinji, 100-tinjak km istocno od Los Angelesa. Okruzen je planinama i ima iskljucivo vrucu i suhu klimu i preko 300 suncanih dana u godini. Turizam igra veliki faktor
i grad je vrlo popularno odrediste mladih za vrijeme proljetnih praznika. Indijanski kanjoni sadrze milje i milje pjesackih staza za planinarenje. To cu cjelodnevne trase kojima se moze setati, istrazivati i dozivjeti bar na tren nacin na koji su nekada tu zivjeli indijanci iz plemena Agua Caliente Cahuilla. Iz nekog razloga (vjerovatno sto je mnogo planina i brda okolo) taj dio je izricito bogat vegetacijom koja je omogucavala prezivljavanje u nekadasnje vrijeme. Veoma bude vruce preko dana i cesto se desava da ljudi (usprkos upozorenjima) ne ponesu dovoljno tekucine te bude cestih padanja u nesvjest.
San Diego
..je po broju stanovnika 8. po redu americki grad, smjesten na samom jugu Kalifornije na obali Pacifika, neposredno pored Meksicke granice. San Diego je bio prva destinacija koju su Evropljani-kolonijalisti naselili prilikom okupacije teritorija u ranom 16. vijeku. Ovo podrucje je dugo bilo naseljeno Kumeyay indijancima, potom je palo pod spansko rukovodstvo sve do 1821. kad je Meksiko postao nezavisna teritorija. Kao posljedica Meksicko-Americkog rata (1846.-1848.) podrucje su prisvojili "pobjednicki" Amerikanci. San Diego je poznat po svojoj blagoj umjerenoj mediteranskoj klimi, sa vise od 200 suncanih dana godisnje! Ali kao i ostali dijelovi Kalifornije i tu je poznata ta "mikroklima" gdje razlika u temperaturi na obali i u gradu moze biti i do 10 C.
La Jolla
[citaj: La Hoja]
..je 20-ak km udaljeno predgradje San Diega gdje kuce u prosjeku kostaju par miliona dolara. Nalazi se na poluostrvu i poznato je po pjescanim plazama, kamenitim obalama i fokama koje se tu nastanjuju.
Los Angeles & Hollywood
..ah, divne li i krasne destinacije, sa toliko sjaja i bljestavila da ako nemas suncane dzoluke odmah odes kupiti jedne. Zbog sunca. A i da ne vidis bas koliko je jadan i bijedan zapravo taj Holivud i Oskarom zasljepljeni obicni smrtnici. I prvi put kad sam posjecivala Kaliforniju htjela sam izbjeci u velikom luku taj Los Angeles, a pogotovo Holivud, Beverli Hils i ostale "zvijezde" americkog granda! Srecom, ovog puta smo imali privatnog vodica. Nas njujorski prijatelj,
Sasa Numic, buduci poznati redatelj, koji trenutno tamo studira reziju na Americkom Filmskom Institutu nas je proveo po Holivud bulevardu, koji ima 5 milja tih zvijezda po podu. Ej, 5 milja! Pih, pa danas svako moze imat' zvijezdu u Holivudu. To vam sve govori! Doduse svih tih 5 milja gazimo vlastitim nogama. Koje li ironije! Ispricao nam je o njegovom dolasku u L.A., prvom susretu sa Holivudom, odveo nas do skole i dao nam par smjernica o tome kamo ici i sta izbjegavati. U svakom slucaju ugodno drustvo u kom ce setanja bulevarom ostati u ljepom sjecanju! A onaj dio di je neke od nas spicila suncanica cemo pokusati gurnuti iza jedne od mnogobrojnih filmskih kulisa. Da se ne prisjecamo i da upamtimo da sljedeci put na vrijeme kupimo sesiric!
(p.s. i da, na Sashinoj stranici pogledate njegov kratki film "Ko je ubio Miki Mausa?")
Santa Barbara
..kao i vecina drugih gradova u juznoj Kaliforniji ima mediteransku klimu, pjescane plaze (kupili sesiric pa sad mozemo suncu prkositi) i poznatu spansku arhitekturu. Ali kod nas je ubjedljivo najpoznatija po istoimenoj TV seriji koja se prikazivala 80-tih godina proslog stoljeca.
Lake Cachuma
..veliko umjetno jezero koje snadbjeva Santa Barbaru i okolna podrucja pitkom vodom.
..je mali gradic izvan Santa Barbare, kojeg su podigli Danci davne 1911. godine bjezeci od hladnih zima sredisnje Amerike (Utaha, Nebraske, Dakote..) Danas je to veoma turisticko naselje, sa istaknutom danskom arhitekturom, brdo restorancica na svakom koraku i ducanima koji prodaju razno razne (nepotrebne) dzidza-bidze. Ali znate ono, kad si na godisnjem onda kupis svasta nesto sto u svakodnevnom zivotu ne bi kupio ni u ludilu. Tu je i poznata replika statue male sirene, bista jednog od mog omiljenog djecijeg pisca i dobro prepoznatljive vjetrenjace.
A slike sjeverne Kalifornije od pred par godina mozete vidjeti
ovdje.
I na kraju recept:
mediteranski dorucak koji smo jeli u Santa Barbari nakon prespavane noci u simpaticnoj maloj kolibici..
Mediteranski omlet sa kalamata maslinama i špinatom/spanaćem
Sastojci:
Organska jaja (komada 2)
5-6 kalamata maslina
Saka mladog spinata
1 mladi luk
Sir (po zelji)
malo maslinovog ulja
Priprema:
1. Bacite malo maslinovog ulja na tiganj da se zagrije. Jaja smuckajte za kajganu i bacite na zagrijano ulje. Masline, mladi luk i spinat isjeckajte i ubacite u jaja kad su na pola gotova. Sir ubacite pred sam kraj da se rastopi dok dodje do stola.
~~~~~~~~~~~ English version ~~~~~~~~~~~
Mediterranean omelette with kalamata olive and spinach
Ingredients:
2 Organic eggs
5-6 kalamata olives
Baby spinach
1 scallion
Cheese (optional)
Olive oil
Preparation:
1. In a pan heat a little olive oil. Beat eggs and add in a pan. Cut olives, scallion and spinach and mix with eggs. Add cheese at the very end so it can melt by the time it reaches the table.
--
ae!
.
