Iz Jovankine škrinjice..

Neki dan sam čeprkala po svojoj maloj škrinjici.. Nije to škrinjica ni drvena sa malim bronzanim katancem na njoj.. Nije ni metalna, pomalo zarđala od vremena, u kojoj su se nekad davno možda čuvali blagdanski kolači.. Voljela bi da imam neku takvu škrinjicu u kojoj bi čuvala tako neke sitnice, nepotrebne, beskorisne, a koje ipak život znače i podsjećaju na ljude, događaje, osjećaje i mirise.. Ne, ovo je moja mala elektronska škrinjica, moj mali vanjski hardver u kom čuvam svoje elektronske sitnice. Neka stara elektronska pisma, jer rijetko ko danas piše rukom, a još manje pisma.. Tu su i neki eseji sa fakultetskih dana, razne bilješke, "izresci" tekstova iz elektronskih novina.. I slike.. Da, slike, jer nažalost slike se više ne čuvaju u albumima ili u kartonskim kutijicama, nemaju zavrnute krajeve jer je kutijica premala, i više ne bljede od starosti.. Tako sam u toj mojoj elektronskoj škrinjici pronašla i moje stare priče, neke od kojih sam onomad pisala za jedan virtuelni konkurs. Priča nije pobjedila, ali mnogima se svidjela. Kako iz meni nepoznatih razloga taj forum više ne postoji, pa tako ni moje priče u sklopu tog foruma, odlučila sam da priče ponovo objavim.. Da otpuhnem prašinu s njih..

Ove priče posvećujem Njoj, jer smo se na tom forumu prvi put sudarile...

~ Avantura ~

Ljen kakav jeste smjestio se, srećom za prijašnje vlasnike, u napuštenu kućicu na vrh' jabukovog stabla. Da je naišao na neke stanare ko zna kakvo bi to krvoproliće bilo. (Al' između mene i tebe Bumbar je više hvalisavac nego što je u stvarnosti opasan.)
Dakle… godinu dana kasnije…

Protrljao je oči, protegao se i ustao iz kreveta. Izašao je na terasu i pomislio "Prvo doručak, a onda sve drugo!" Udahnuo je svjež zrak, uzeo zalet i odzumzao daleko… čak do najbližeg pupoljka koji se tek bio rascvjetao. "Mmmm… netaknut i svjež polen" pomislio je dok ga je sebično trpao u usta. Nakon što se po običaju – prejeo, odletio je tromo natrag do kućice, sjeo na granu i zagledao se u komšiluk.  "Ala je dosadan moj život!" reče i uzdahne. "Znam" povikne najednom, "spakiraću se i krenuti na put u bijeli svijet" oduševljeno je poskočio i uletio u kućicu. Otvorio je ormar i uzeo svoj ranac. A onda se zagledao u njega i zaključio da je – prazan! Osvrnuo se po prostoriji i zaključio da on baš i nema mnogo stvari. Ipak je polovica orahove ljuske, koja mu je služila kao krevet, sa laticama tratinčice da bude mekanije, zauzimala pola kućice. "Nema veze, više mjesta za poputinu". Ubacio je u ranac šareni šal – koji je dobio na dar od kume Pčelice i rukavice od onog pajdaša – Obada! Otvorio je malu kutijicu, samo da provjeri da li je sve u njoj i brzo ju zaklopio.. ogledavajući se čas lijevo, čas desno kao da se boji da neko ne bi vidio njen sadržaj – onih par zrnaca pijeska i riže što je maznuo na nekom karnevalu. I kutijicu je stavio u ranac. Ubacio je i nešto osušenog polena, kojeg suši od prošle jeseni i par kapi domaće, prošlogodišnje medovice koju je spravila kuma Pčelica. Kad je napokon spakirao svu tu silnu bagažu, izašao je na trem i pogledao prema nebu. "Sunce je već visoko na nebu.. bolje bi bilo da odma krenem!" pomislio je i odzumzao u svijet.  
"No prvo ću se javiti Kumi, tek toliko da ne briži". Stigavši do Pčelinjaka na ulazu je naletio na Kraljicu Maticu koja je taman išla u obilazak. Duboko se naklonio i pozvao kumu preko razglasa. Kuma je doletela sva uzdihana "Š'a bi kume? Opet me prekidaš u radu! Jel ti se možda igra 'Šuster' po običaju ili pak opet imaš želju da vidiš kako se rađaju pčelice – znaš da ne smiješ unutra, koliko sam ti to puta već rekla!" 
"Idem na put!" prekine je naglo Bumbar. 
"Leleee kakOv put?? Da nije to opet jedan od tvojih izleta kad se ne znaš vratiti kući? Sjećaš li se zadnjeg ‘putovanja’ kad si se zaglavio u paukovoj mreži. Srećom Kraljičin muž Trut, ona još veća ljenčina od tebe, je dobar s Paukom pa te iz tog razloga nije pojeo!"
"Ne, ne.. ništa slično! Ovaj put idem u svijet!"
"U svijet? KakOv svijet? Hehehe da nisi opet ‘zaboravio’ kako nije svaki dan prvi april?" 
"Ma jok! Dosadno mi je!"
"Dosadno ti je? Pa si odlučio otići malo u svijet jel?! Jesi poludio? Da nisi opet jeo ludih gljiva kao za prošli Uskrs kad ste se ti i Zeka u šumi valjali 4 dana od smijeha???" 
"Ma ne Kumo. Nije to. Aj' i ti samnom u svijet!"
"Hahaahaaa. Ti kao da si pao s kruške!!!"
"Jok! Nisam pao s kruške, no sam doletio s jabuke. Već si zaboravila da sam se preselio ima tome već godina dana!"
Kuma na to nervozno prevrne očima.
"Ma kumo nemam šta da radim, a svijet je velik i šaren, pun iznenađenja!"
"Da, i samo mu još ti fališ” odbrusi mu na to Kuma.
"Lijep je dan, šteta ga je ne iskoristiti!"
"Ahaa, kao što si onaj put iskoristio dan za istraživanje osinjaka, radoznalo uletio unutra i napravio pomutnju, a dobro znaš da nas Ose ne vole od kad smo ih ljetos pobijedili u letu na 5 metara i u skoku s grane! Vidiš da još uvijek imaš čvorugu na glavi od toljage koju si zaradio od onog stražara!"
"Ma nije to  ništa, splasnuće! Nije to ništa na sprem onog kad smo ti i ja pili cijelu noć ‘Kod Leptirice’ a ujutro se potukli sa kišnom glistom i stonogom, sjećaš se!? Još uvijek imam ožiljke od njenih nogu!" 
"Hmmm.. nije da mi je baš čisto sjećanje na tu noć!"
"Ehh.. medovica!"
"A ono kad si na posljednjoj Jesenskoj Fešti popio previše medovice pa si sa Muvom izazivao Osu na dvoboj, sjećaš se toga!? Srećom si se na vrijeme onesvijestio pa nije bilo većih nereda! Ili kad si na onim protestima glasno vikao protiv Hrušteva žandara pa si završio u ćuzi na 2 dana!? I ti bi u svijet jer ti je - DOSADNO!?????"
"Uff…"
"A šta je s onim kad si se zaljubio u Vinsku Mušicu pa si zbog nje ispio bačvu vina i zbog toga pjevao 2 dana i 2 noći, a onda se izvrnuo i krmio 5 dana ispod vrganja!???"
"Ne sjećam se baš najbolje" reče potiho Bumbar.
"Čuj Kume, šta ce ti svijet? Tvoj svijet je tvoj komšiluk.. u njemu nema dana da se tebi nešto ne desi. Al' ako je to jedan od onih dana kad zanovjetaš – idi u svijet – i pošalji mi razglednicu!!!"
"Ma nema brige Kumo, dobićeš po jednu iz svakog kutka zemlje!" reče veselo, mahne Kumi i odzumza.
Zumzao je tako i razmišljao kud prvo da se uputi, kad ga iz misli prekine pajdaš Obad:
"Alooo burazeru lenja! ‘Kod leptirice’ se održava turnir poezije i proze uz pijuckanje medovice i ćaskanje s komšijama. Stigla i ekipa iz dalekog Livadskog Polja. Znaš da se s njima nismo vidjeli od punog Mjeseca. Bash sam kren'o tamo.."
"Hmmm.. turnir.. poezija.. proza.. i medovica…!?!?!?!? Pa kud će bolje.. moje 3 velike ljubavi!! Možda bi ipak mogao da odgodim odlazak u svijet za neki drugi dan!!!" reče poluglasno Bumbar i sa Obadom se odzumza u obližnju kafanu.
 
Dodato: 4.9.2004.
Poslao: silly_snoopy


Šta mislite? =)))

--
ae!