11 June 2014

Iz Jovankine škrinjice (II.)..

S obzirom da nemam vremena za kuhinju, objavljujem još jednu priču iz Jovankine škrinjice. Ako već niste, prvu priču možete pročitati ovdje. Ovo je druga u nizu..

Ovo je napisano dok mi pisanje bloga o hrani jos nije bilo ni u podsvijesti..


Posvećujem ih Njoj, jer smo se u toj kafani upoznale..
 



~ Radoznalost ~

Duboko u šumi jednog kraljevstva, u staroj kolibi, živjele su tri sestre. U cijelom Kraljevstvu su ih poznavali kao tri vještice. Građani Brdodola se nisu previše mješali u njihove živote, iako su one imale običaj svraćati, češće nego rjeđe, u grad. No nisu one bile zlobne vještice, naprotiv više su činile dobro nego loše, ljudi ih nisu izbjegavali, ali im se nisu ni priklanjali. Znali su za njihova vračanja i čaranja, i nisu htjeli da imaju posla s tim. Nora, je recimo, imala običaj da vračke sprema momcima koji nisu primjećivali kad je neka djevojka zaljubljena u njih. Ona je bila ta, koja bi u prolazu na momka bacila’ par čarki. Momak bi nakon toga naprosto odlepio za djevojkom, ni ne shvaćajući šta ga je snašlo, a Nora bi sa osmjehom od uha do uha produžila dalje. Morena, ujedno i najstarija sestra, joj je znala prebaciti da to ne radi, ali to je bilo jače od Nore, a uostalom i Morena je imala svojih vrački. No njen prvobitni cilj je bio naći nove potencijalne vještice. Jednom joj je čak pošlo za rukom da nađe dve tokom perioda od 13 godina, ali su obje završile tragično. Jedna je pala u bunar i utopila se, a druga je pobjegla sa takozvanom ‘ljubavi života’ u nepoznato.

Svaka od tri sestre je imala i čarobni štapić. Sva tri štapića je glavom i bradom ručno izradio čarobnjak Dugobradi koji ih je ujedno i naučio svemu što su znale. Svaki je štapić bio od slonovače. Najmlađa Rina je na vrhu svog štapića imala crveni mjesec, Morena žuto sunce, a Nora srebrnu zvijezdu. U paketu je došla i kristalna kugla, koju nisu često koristile, nije im bila potrebna, pošto je svaka i onako imala moć predviđanja, stoga je kugla ležala u najskrovitijem dijelu kolibe. Sova, još jedan ravnopravni član kolibe, pored Crnog Mačka Flojda, je uvijek budno motrila na tu kuglu.

Tri sestre su imale malkice čudan hobi, skupljale su razno razne bočice. Jedne noći, u ranu jesen, dok je svaka sestra bila na jednom kraju Kraljevstva, četvoro djece je šetalo šumom u potrazi za bobicama koje su bile dobar mamac za hvatanje ribe. Roditelji su ih uvijek upozoravali da se ne približavaju kolibi, ali ovaj put su, igrajući se, došli bliže nego inače. Mlađi dječak je predložio da provire kroz jedan od prozora na kolibi. Ostali su nesigurno pokušavali da ga odgovore od ideje, ali ipak je znatiželja prevladala i djeca su se oprezno približila kolibi. Stariji dječak je pomalo plašljivo provirio kroz prozor i kad se uvjerio da je koliba prazna dao im je znak rukom da je zrak čist i da mogu ući. Pažljivo su otvorili vrata i zakoračili unutra. U kolibi, kojom se širio neobičan miris, a koji ni jedno od djece nije moglo da razbere, je bilo mnogo svjetlije nego što bi neko iz vana pomislio. U prostranoj kolibi su se nalazile razne đakonije koje su se djeci činile interesantnim. Zdjelice raznih oblika i veličina, košare, šarena perca, razne svijeće, kutlače, stare vage, a u kaminu, u kojem je još uvijek bilo žara, se nalazio i veliki crni kazanac iz kojeg se nešto parilo. Tu su bile pune police knjiga, napisane na djeci nerazumljivim jezicima, recepti, teglice osušenih biljaka, cvijeća, lišća, korjenja, korova, staklenke s tekućinama raznih boja i još svašta štošta.
Jedna od djevojčica se približila vratašcima na dnu prostorije, okrenula je ključ, koji je Nora nehotica ostavila u ključanici, otvorila ih i ušla u susjednu prostoriju. Na njen usklik dotrčala su i ostala djeca. Prostorija je bila skoro trodupla od veličine kolibe, ali gledajući kolibu spolja, nije bilo nikakve naznake da se tu nalazi tolika prostorija. Na lijevoj i desnoj strani protezale su se dugačke police od poda do plafona ispunjene bočicama raznih oblika i boja. Bilo je tu svijetlih, vedrih i veselih bočica, ali i tamnih i čudnovatih dizajna. Svaka bočica je imala i svoj naziv. Djevojčica je skupila hrabrosti i prišla jednoj od polica. Naglas je pročitala "sreća" i upitno pogledala ostalu djecu. Pročitala je sljedecu bočicu na kojoj je pisalo "ponos", sljedeća je imala etiketu "nada", pa zatim "poštenje", "mudrost". U to je druga djevojčica prišla policama na drugoj strani i pročitala "inat", "podlost", "gnjev", "zloba", "pohlepa". Prva je opet pročitala "ljubav", "spretnost", "uspjeh", "vještina", druga je sa ostalih pročitala "mržnja", "prevara", "škrtost". Sa dna prostorije začuo se dječakov glas "mašta", "smijeh", "ludost", "strast", "prijateljstvo", "zaboravljivost", "kritika", "poslušnost". Djevojčica se nadovezala sa "darežljivost", a druga je uskočila sa "ljenost".
Djeci nije bilo jasno zašto su te bočice imale nazive osobina, osjećaja, kvaliteta i vrlina..

Jedan od dječaka je uzeo u ruke tamno plavu bočicu na kojoj je pisalo "laž". Izvadio je pluteni čep i pomirisao. Laž je imala miris morske soli. Otvorio je sljedeću, braon boje sa nijansama tamno crvene, na kojoj je pisalo "svađa". Svađa je imala neugodan miris ustajalog đubra. Brzo je zatvorio i vratio na mjesto. Djevojčica je uzela roza bočicu na kojoj je pisalo "dražesnost". Dražesnost je, na njeno iznenađenje, imala miris pečenih paprika. "Lukavost", u narandžasto-crvenoj bočici, je bila pomješana mirisom kamilice i cvijeta trešnje, a "pospanost" koja je stajala u ljubičastoj bočici, je mirisala na ljubičicu. "Tuga", u zelenkastoj trokutastoj, je podsjećala na suncokret. "Sjeta", u drečavoj ovalnoj bočici na sive prugice, i "potištenost", u plavkastoj, su začudo imale neugodan miris kravlje balege, dok je "veselje", u žutoj okrugloj bočici, odisalo mirisom krizanteme. "Dvoličnost" je u svjetlo plavoj, mirisala na svježi peršin. "Mir" se nalazio u prozirnoj, četvrtastoj bočici, a podsjećao je na mimozu, dok je "stidljivost" u visokoj duguljastoj bočici mirisala na suvo sjeno. "Grijeh" je svoje mjesto našao u bočici boje pijeska, a imao je neodoljiv miris ruže. "Ljepota" je 'ležala' u pljosnatoj, a imala je miris šumskih jagoda. Bijela bočica sa crvenim prugama u kojoj se nalazilo "poniženje" je stajala tik do crne sa bijelim točkama u kojoj se nalazilo "razočarenje". Prva je podsjećala na miris borove šume, a druga na tamjan. "Čudnovatost" se nalazila u zdepastoj bočici, a imala je neku čudnu boju trule višnje pomješanu s bojom neba pred oluju. Mirisala je na jorgovan. "Pesimizam" je mirisao na sušeni pršut, dok je "zahvalnost" imala neodoljiv miris cimeta. "Uzbuđenje" je podsjećalo na mentu, a "uzrujanost" na lavandu.
Mlađi dječak je na jednoj od višljih polica ugledao šarenu bočicu, koja se na neki neobičan način isticala od svih drugih, ali nije mogao da je dosegne. Podigao je lijevu nogu i stao na policu, počeo je da se penje, ne bi li zadovoljio svoju znatiželju i vidio šta se nalazi u bočici koja mu je toliko dražila oči. No dotrajale drvene police nisu mogle da podnesu dječakovu težinu, te su na njegovom posljednjem koraku, tek što je uhvatio željenu bočicu, počele da se savijaju, ne bi li na kraju sasvim popustile i uz strašnu buku i viku ostale djece, popucale na pola. Bočice su padale na sve strane i uz lom stakla svaka je ispustila svoj sadržaj. Police su se urušile kao domino kockice i prostorija se ubrzo našla u oblaku šarenog dima. Djeca su se dala u bijeg, trčeći koliko su ih noge nosile. Dječak, koji je proizveo nezgodu i lavinu štete, je u ruci još uvijek čvrsto držao šarenu bočicu trokutastog oblika. Trčali su kroz šumu, trčali su i kad su napokon izašli iz šume, trčali su kroz polje tek sazrelog kukuruza i kroz livadu punu maslačaka. Dok su trčali po kamenjaru, tik na ulazu u tvrđavu grada, dječak baci pogled na bočicu te poluglasno pročita "smrt", a onda, više upitno, ponovi isto. U tom trenutku se spotakne o kamen, ispusti predmet iz ruke, padne i posiječe koljeno. Bočicu je svo vrijeme pratio pogledom dok se nije razbila u hiljade komadića. Dječak je ustao i krenuo da trči dalje, prolazeći kroz oblak gustog, šarenog dima, koji je imao miris proljeća.

Poslije tog događaja tri vještice više niko nikada nije vidio, ne shvaćajući da su sve bočice sadržavale ljudske osobine, koje je i svaka od njih imala, i da su svakom razbijenom bočicom ubili i dio njih, dok se na kraju i posljednja bočica nije razbila i dok tri vještice nisu jednostavno ~ isparile..


Dodato: 17.9.2005.
Poslao: silly_snoopy

Svi komentari, želje, čestitke i pozdravi su dobrodošli!
--
ae!

2 comments:

  1. Lijepa je priča, nadam se da će još koja izaći iz tvoje škrinjice.

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala draga! bit' ce ih jos sigurno =)

      Delete