(scroll down for English) Evo, došao je i taj
dan, posljednji u 2013-oj godini. Mnogi se spremaju za tu, kako kažu,
najluđu noć u godini. Gdje god da ste i koji god da su vam planovi za
doček svima
Nisam bas imala vremena za ovaj krug FBI rukavica. Uvijek mislim kako imam fore dva mjeseca, stici cu pripremiti svasta nesto, a onda se pocne bliziti kraj drugog mjeseca i shvatim po obicaju da nista nisam stigla. Probala sam dosta Zokinih recepata, ali malo sta sam uspjela ovjekovjeciti. I eto u posljednji cas objavljujem 3 recepta slikana na brzinu. Ako niste jos otkrili Zokin blog vrijeme je da posjetite njene serpe&lonce jer stvarno ima svasta u ponudi.
Prvi recept, uz manje izmjene, je corba od pecene bundeve, a druga dva, takodjer uz manje izmjene, su tandori karfiol i lisnati indijski kruh. Sva tri izbora su pun pogodak i trebate da ih isprobate, pogotovo ovu ukusnu supicu.
Supa od pečene bundeve
Sastojci:
1 butternut squash tikva
5 cena cesnjaka
Par zlicica ulja
1 veci bijeli luk
2 strucka celera
cca 500 ml vode
Malo sjeckanog persina
Morska sol i papar
U orginalnom receptu ide i riza, ali ja sam rizu preskocila jer mi je ostalo rize od prethodnog dana
Priprema:
1. Zagrijati rernu na 180 C, tikvu isjeci na kocke i staviti da se pece sa ociscenim cesnjakom jedno 20ak minuta dok ne postane mekana.
2. U medjuvremenu nasjeckati luk i celer i dinstati ih na malo ulja dok ne pocnu siriti miris po kuhinji. Dodati pecenu tikvu i cesnjak te zaliti vodom i kuhati jedno 10-ak minuta. Zaciniti po zelji.
3. Rucnim procesorom supu zgnjeciti dok ne dobijete finu kasu.
I prije sam radila ovu supu, ali ovaj put je stvarno ispala fantasticna.
Tandori karfiol
Sastojci:
1 glavica karfiola
150 gr grckog jogurta
Sok od dva limuna
2 zlicice maslinovog ulja
Zacini (po zlicica od svakog): kumin, aleva paprika, đumbira u prahu, garam masala, tumerik, morska sol, papar, curry
Priprema:
1. Jogurt pomijesati sa sokom od limuna, uljem i zacinima. Marinadom
premazati glavicu karfiola i pustiti da odstoji minimum sat vremena prije pecenja.
2. Marinirani karfiol prebaciti na pleh i peci u rerni zagrejanoj na 180 C oko 40-50 minuta.
Ne znam zasto, ali mislila sam da ce karfiol biti puno socniji, meni je ispao nekako suh iako je vrlo ukusan. Mozda je vrijeme pecenja pre dugo, a mozda bi bio socniji kad bi se glavica karfiola sasjekla u manje dijelove i prelila marinadom. Mislim da cu sljedeci put isprobati na taj nacin da vidim da li to ista mjenja stvar.
Lisnati indijski kruh
Sastojci:
2 1/2 solje pirovog brasna
1/2 solje mlakog bademovog mlijeka
1 zlicica secera
1/2 zlicice morske soli
maslinovo ulje za premazivane
Malo ulja
U orginalu idu jaje i putar, ali ja sam jaje preskocila, a putar zamjenila maslinovim uljem.
Detaljan postupak izrade ovog lisnatog kruha uz video klip mozete naci kod Zoke.
Approximately500ml of water Little choppedparsley Sea saltandpepper
Preparation: 1. Preheat theoven to350 F, cut the squash intocubes, place it on a baking sheet withgarlicand bake for about 20minutesuntilsoft.
2.In themeantime,chop the onionandceleryand saute them in alittle oilfor about 6-8 minutes.Addroastedsquash andgarlic, pour in waterandcookfor about 10minutes.Season to taste.
3. With a hand processormash the soupuntil smooth.
Tandori cauliflower
Ingredients: 1 headcauliflower 150grgreekyogurt Juice of twolemons 2tablespoonsolive oil Spices (a spoon of each): cumin, cayenne pepper, ginger powder, garam masala, turmeric, sea salt, pepper, curry
Preparation: 1. Mix the yogurtwith lemon juice, olive oil andspices. Coat the head ofcauliflowerwith marinadeandletit sit fora minimum ofone hourbefore baking. 2. Put the marinatedcaulifloweron a baking sheetandbakeinpreheatedovenat 350 F for about40-50minutes. Serve warm.
Paratha bread
Ingredients: 21/2cupsspelt flour 1/2cupof warmalmondmilk 1tsp brownsugar 1/2tspsea salt
Oliveoil for coating
Preparation:
You can find detailed description on how to make paratha bread
Ovo je moj prvi okrsaj u pravljenju pralina. Vec ih jako dugo mjerkam i posmatram sa svih strana, citam i studiram i planiram da se okusam u tom dvoboju sve misleci kako je to neki jako kompliciran proces. Prosli tjedan sam napokon kupila kalup za praline i eto dosao je red na tu borbu. Prvi put je bilo malo prckavo, nisam bas znala sta radim, ali vec drugi je bilo zabavno. I cak stovise citav proces je gotov za manje od sat vremena. Moja malenkost svjeze brusnice veoma voli. Zadnja 2 tjedna pijace u novembru smo stalno dobijali lokalne svjeze brusnice koje se nekako nisu prodavale usprkos tome sto je za dan zahvalnosti sos od brusnica u Sjevernoj Americi neizbjezan. I tako sam svaki put nakon pijace dolazila kuci sa par vrecica svjezih brusnica. U jednom trenu nisam vise znala sta cu s njima, imala sam 7 vrecica u zamrzivacu i 4 u frizideru. Tako su se naredali mafini sa svjezim brusnicama, brownies od brusnica, banana bread sa brusnicama, slatko zelje sa brusnicama, slatki krumpir sa brusnicama. I onda je dosao decembar i Zoki je zadala brusnice za ovomjesecnu Ajme igricu. A ja naravno nista od toga nisam uslikala (sem zelja). Ali nema ni veze, igrala sam se sa pralinama i ovo je moja ulaznica za ovomjesecnu igricu.
Sastojci za sos od svježih brusnica:
1 šolja svježih brusnica
1 šolja vode
1/2 šolje smeđeg šećera
1 žličica cimeta
1/4 žličice đumbira u prahu
Ostali sastojci za dvobojne praline:
100 g 85% tamne čokolade
50 g bijele čokolade
Priprema sosa od brusnica:
1. Brusnice oprati i staviti ih da se kuhaju sa vodom na srednje jakoj vatri. Dodati secer i zacine te kuhati mjesajuci dok voda ne ispari (jedno 15-ak minuta). Brusnice ce se raspuknuti i pustiti svoj sok. Smjesa ne treba da bude sasvim gusta jer ce se u frizideru jos dodatno stisnuti. Stapnim mikserom usitniti smjesu kao za pekmez. Ostaviti da se prohladi. Ovaj sos spremljen u teglicu moze dugo da stoji u frizideru i praktican je za spajanje keksica ili mazanje na tost.
Priprema pralina:
1. U medjuvremenu staviti bijelu cokoladu da se topi na pari. Kad se cokolada otopi cetkicom premazati samo vrh kalupa za praline. Staviti u zamrzivac da se cokolada stegne.
2. Otopiti tamnu cokoladu. Kad se cokolada otopi cetkicom premazati kalup sa svih strana. Vratiti u zamrzivac da se stegne.
3. Svaki kalup puniti 2/3 sa sosom od brusnica.
4. Otvore zatvoriti topljenom cokoladom i staviti u zamrzivac da se dobro stegne.
Napomena: Citala sam da se cokolada mora topiti 2x (otopiti pa staviti u zamrzivac na kratko pa ponovo otopiti) ne bi li se izbjeglo topljenje pralina kad se drze medju prstima. Ja sam Lindt tamnom cokoladom stvarno zadovoljna i nemam tih problema tako da ja cokoladu topim samo jednom.
~~~~~~~~~~~ English translation ~~~~~~~~~~~~
Belgian pralines with cranberry filling
Ingredients:
1 cup fresh cranberies
1 cup water
1/2 cup brown sugar
1 tsp cinnamon
1/4 tsp ginger
Other ingredients for two-colour pralines:
100 g 85% dark chocolate
50 g white chocolate
Cranberry sauce preparation:
1. Wash cranberries, put them in a pot with water and cook on a medium heat. Add sugar and spices and cook stirring until the water evaporates (about 15 minutes). The sauce should not be too thick because it will harden in the fridge. Put in a food processor and pulse until smooth. Leave to cool. If you don't want to use it immediately you can put it in the jar and store in a fridge for a long time.
Pralines preparation:
1. In a mean time steam white chocolate until melts. When melted, coat the top of praline molds with white chocolate. Leave in freezer for about 10 minutes to harden.
2. Melt the dark chocolate. When melted, take out the molds from the fridge coat all sides of the mold with dark chocolate. Return to freezer for additional 10 minutes.
3. Take out of freezer one more time, fill out 2/3 with cranberry sauce and close the molds with melted dark chcoolate. Leave in freezer to harden.
Subota je. Vani od ranog jutra pada snijeg. Nije onaj mokri što je padao prošli tjedan i napravio bljuzgu. Padaju one vel'ke bijele pahulje, one što ih zovu "mačije oči". Hvata se. Tad je najljepse. Kad hodaš a ono snijeg škripi pod nogama. To je prizivanje djetinjstva i cjelodnevnih zimskih radosti. U Njujorku ne možeš u snijegu dugo uživati. Vrlo ga brzo očiste. Ali s obzirom da je subota, gradskim čistačima se nije radilo pa su nam dali da malo duže uživamo. Mi kod kumova. Kuma i ja kuhamo ručak. Musaka od tikvica sa pečurkama i tofuom. Muški dio igra "čovječe ne ljuti se". Ne znam odakle izvukoše tu igru. Neki kao da se pomalo i ljute. Svi pijuckamo kuhano vino i ćaskamo. Dok smo navečer kretali kući vani je snijega baš napadalo. Palo je i grudvanje. To što nam je trebalo skoro 2 sata da stignemo kući, što su vozovi odmah uletili u kolaps zbog snijega, što je počela padati kiša i otopila sav snjeg, tome nećemo pridavati puno pažnje! ;)
Sastojci:
750 ml crnog vina
1 šolja svježih brusnica
1 šolja vode
1 štapić cimeta
1/3 solje smeđeg šećera
2 narandže
Oko 10-ak klinčića
Nekoliko zvijezdastih anisa
Priprema:
Brusnice oprati i ubaciti ih u zdjelu sa šećerom. Dodati vodu i kuhati dok se šećer ne otopi. Dodati štapić cimeta, vino, klinčiće, anis i sok od jedne cjeđene narandže. Kuhati sve dok se dobro ne zagrije i paziti da ne proključa. Drugu narandžu izrezati na kolutove i ubaciti u čaše. Služiti odmah.
Živjeli!
~~~~~~~~~~ English translation ~~~~~~~~~~
Mulled wine with fresh cranberries
Ingredients:
750 ml red wine
1 cup fresh cranberries
1 cup water
1 cinnamon stick
1/3 cup brown sugar
2 oranges
About 10 whole cloves
Few anise stars
Preparation:
Wash cranberries and put them in a pot. Add water and sugar and simmer until the sugar dissolves. Add cinnamon stick, wine, cloves, anise and juice from one orange and cook until it's hot but don't let the wine boil. Cut the other orange in circle slices and add to wine. Ladle into glasses or mugs and serve immediately.
Cheers!
Posebne zahvale kumu što je pozirao na snijegu! =)
Ovi Milicini krekeri mi vec dugo stoje zabiljezeni za probati. I neki dan kad sam naisla na crno-bijele sezamove sjemenke, koje vec dugo nisam vidjela, znala sam u sta cu ih uvaljati. Ovi kre-kre-krekeri su veoma zarazni. Kad stoje ispred tebe u ciniji ne mos' ih prestat' jesti. Kao odgurnes ciniju da ne jedes vise. A-aham. Svakako. Pa da mi stoje i u drugoj sobi vec bi mi ruka nasla put do njih. Kaze Milica "jedite ih od sutra pa na dalje". Lako je to reci. Moji svjetla sutrasnjeg dana nisu ni docekali.
Recept je vrlo jednostavan i brz za napraviti. Umjesto sezamovih sjemenki mozete koristiti mljevene lanene sjemenke, bundevine sjemenke i zacine po zelji.
Sastojci:
1 1/3 solje pirovog brasna
2/3 solje ovasnog brasna
40 ml maslinovog ulja
1 zlicica morske soli
cca 120 ml vode
3 zlice sezamovih sjemenki
Priprema:
1. Rernu zagrijati na 180 C.
2. Na suhoj tavi proprziti sezamove sjemenke dok ne pocnu mirisati i ne dobiju zlatnu boju.
3. U posudi prosijati brasno, pa dodati sol i sjemenke.
4. Dodati maslinovo ulje pa postepeno dodavati vodu da bi se formiralo tijesto koje se ne lijepi za prste.
5. Tanko razvuci tijesto oklagijom na pobrasnjenoj povrsini.
6. Nozem ili kalupima izrezite oblik koji zelite (trokuti, kvadratici, kruzici).
7. Posloziti na pek-papir i peci 15-ak minuta, zavisno od pecnice. Dobro je provjeriti i ranije da ne zagore.
8. I pazite, veoma su zarazni! =)
~~~~~~~~~~ English translation ~~~~~~~~~~
Sesame seeds crackers
Ingredients:
1 1/3 cups spelt flour
2/3 cups oat flour
40 ml olive oil
1 tsp sea salt
cca 120 ml water
3 tbsp sesame seeds
Preparation:
1. Preheat the oven to a 350 F.
2. In a pan toast the sesame seeds for about 3-4 minutes until their lovely smell starts to spread.
3. Sift the flours in a bowl, add salt and the seeds.
4. Gradually add oil and water and knead a non-sticky dough.
5. Roll the dough on a floured surface and cut into desired shapes.
6. Line them on a baking paper and bake for about 15 minutes depending on how strong your oven is. Check a few times so they don't burn.
7. Watch out--they are very addictive!
Neki dan sam čeprkala po svojoj maloj škrinjici.. Nije to škrinjica ni drvena sa malim bronzanim katancem na njoj.. Nije ni metalna, pomalo zarđala od vremena, u kojoj su se nekad davno možda čuvali blagdanski kolači.. Voljela bi da imam neku takvu škrinjicu u kojoj bi čuvala tako neke sitnice, nepotrebne, beskorisne, a koje ipak život znače i podsjećaju na ljude, događaje, osjećaje i mirise.. Ne, ovo je moja mala elektronska škrinjica, moj mali vanjski hardver u kom čuvam svoje elektronske sitnice. Neka stara elektronska pisma, jer rijetko ko danas piše rukom, a još manje pisma.. Tu su i neki eseji sa fakultetskih dana, razne bilješke, "izresci" tekstova iz elektronskih novina.. I slike.. Da, slike, jer nažalost slike se više ne čuvaju u albumima ili u kartonskim kutijicama, nemaju zavrnute krajeve jer je kutijica premala, i više ne bljede od starosti.. Tako sam u toj mojoj elektronskoj škrinjici pronašla i moje stare priče, neke od kojih sam onomad pisala za jedan virtuelni konkurs. Priča nije pobjedila, ali mnogima se svidjela. Kako iz meni nepoznatih razloga taj forum više ne postoji, pa tako ni moje priče u sklopu tog foruma, odlučila sam da priče ponovo objavim.. Da otpuhnem prašinu s njih..
Ove priče posvećujem Njoj, jer smo se na tom forumu prvi put sudarile...
~ Avantura ~
Ljen kakav jeste smjestio se, srećom za prijašnje vlasnike, u napuštenu kućicu na vrh' jabukovog stabla. Da je naišao na neke stanare ko zna kakvo bi to krvoproliće bilo. (Al' između mene i tebe Bumbar je više hvalisavac nego što je u stvarnosti opasan.) Dakle… godinu dana kasnije…
Protrljao je oči, protegao se i ustao iz kreveta. Izašao je na terasu i pomislio "Prvo doručak, a onda sve drugo!" Udahnuo je svjež zrak, uzeo zalet i odzumzao daleko… čak do najbližeg pupoljka koji se tek bio rascvjetao. "Mmmm… netaknut i svjež polen" pomislio je dok ga je sebično trpao u usta. Nakon što se po običaju – prejeo, odletio je tromo natrag do kućice, sjeo na granu i zagledao se u komšiluk. "Ala je dosadan moj život!" reče i uzdahne. "Znam" povikne najednom, "spakiraću se i krenuti na put u bijeli svijet" oduševljeno je poskočio i uletio u kućicu. Otvorio je ormar i uzeo svoj ranac. A onda se zagledao u njega i zaključio da je – prazan! Osvrnuo se po prostoriji i zaključio da on baš i nema mnogo stvari. Ipak je polovica orahove ljuske, koja mu je služila kao krevet, sa laticama tratinčice da bude mekanije, zauzimala pola kućice. "Nema veze, više mjesta za poputinu". Ubacio je u ranac šareni šal – koji je dobio na dar od kume Pčelice i rukavice od onog pajdaša – Obada! Otvorio je malu kutijicu, samo da provjeri da li je sve u njoj i brzo ju zaklopio.. ogledavajući se čas lijevo, čas desno kao da se boji da neko ne bi vidio njen sadržaj – onih par zrnaca pijeska i riže što je maznuo na nekom karnevalu. I kutijicu je stavio u ranac. Ubacio je i nešto osušenog polena, kojeg suši od prošle jeseni i par kapi domaće, prošlogodišnje medovice koju je spravila kuma Pčelica. Kad je napokon spakirao svu tu silnu bagažu, izašao je na trem i pogledao prema nebu. "Sunce je već visoko na nebu.. bolje bi bilo da odma krenem!" pomislio je i odzumzao u svijet. "No prvo ću se javiti Kumi, tek toliko da ne briži". Stigavši do Pčelinjaka na ulazu je naletio na Kraljicu Maticu koja je taman išla u obilazak. Duboko se naklonio i pozvao kumu preko razglasa. Kuma je doletela sva uzdihana "Š'a bi kume? Opet me prekidaš u radu! Jel ti se možda igra 'Šuster' po običaju ili pak opet imaš želju da vidiš kako se rađaju pčelice – znaš da ne smiješ unutra, koliko sam ti to puta već rekla!" "Idem na put!" prekine je naglo Bumbar. "Leleee kakOv put?? Da nije to opet jedan od tvojih izleta kad se ne znaš vratiti kući? Sjećaš li se zadnjeg ‘putovanja’ kad si se zaglavio u paukovoj mreži. Srećom Kraljičin muž Trut, ona još veća ljenčina od tebe, je dobar s Paukom pa te iz tog razloga nije pojeo!" "Ne, ne.. ništa slično! Ovaj put idem u svijet!" "U svijet? KakOv svijet? Hehehe da nisi opet ‘zaboravio’ kako nije svaki dan prvi april?" "Ma jok! Dosadno mi je!" "Dosadno ti je? Pa si odlučio otići malo u svijet jel?! Jesi poludio? Da nisi opet jeo ludih gljiva kao za prošli Uskrs kad ste se ti i Zeka u šumi valjali 4 dana od smijeha???" "Ma ne Kumo. Nije to. Aj' i ti samnom u svijet!" "Hahaahaaa. Ti kao da si pao s kruške!!!" "Jok! Nisam pao s kruške, no sam doletio s jabuke. Već si zaboravila da sam se preselio ima tome već godina dana!" Kuma na to nervozno prevrne očima. "Ma kumo nemam šta da radim, a svijet je velik i šaren, pun iznenađenja!" "Da, i samo mu još ti fališ” odbrusi mu na to Kuma. "Lijep je dan, šteta ga je ne iskoristiti!" "Ahaa, kao što si onaj put iskoristio dan za istraživanje osinjaka, radoznalo uletio unutra i napravio pomutnju, a dobro znaš da nas Ose ne vole od kad smo ih ljetos pobijedili u letu na 5 metara i u skoku s grane! Vidiš da još uvijek imaš čvorugu na glavi od toljage koju si zaradio od onog stražara!" "Ma nije to ništa, splasnuće! Nije to ništa na sprem onog kad smo ti i ja pili cijelu noć ‘Kod Leptirice’ a ujutro se potukli sa kišnom glistom i stonogom, sjećaš se!? Još uvijek imam ožiljke od njenih nogu!" "Hmmm.. nije da mi je baš čisto sjećanje na tu noć!" "Ehh.. medovica!" "A ono kad si na posljednjoj Jesenskoj Fešti popio previše medovice pa si sa Muvom izazivao Osu na dvoboj, sjećaš se toga!? Srećom si se na vrijeme onesvijestio pa nije bilo većih nereda! Ili kad si na onim protestima glasno vikao protiv Hrušteva žandara pa si završio u ćuzi na 2 dana!? I ti bi u svijet jer ti je - DOSADNO!?????" "Uff…" "A šta je s onim kad si se zaljubio u Vinsku Mušicu pa si zbog nje ispio bačvu vina i zbog toga pjevao 2 dana i 2 noći, a onda se izvrnuo i krmio 5 dana ispod vrganja!???" "Ne sjećam se baš najbolje" reče potiho Bumbar. "Čuj Kume, šta ce ti svijet? Tvoj svijet je tvoj komšiluk.. u njemu nema dana da se tebi nešto ne desi. Al' ako je to jedan od onih dana kad zanovjetaš – idi u svijet – i pošalji mi razglednicu!!!" "Ma nema brige Kumo, dobićeš po jednu iz svakog kutka zemlje!" reče veselo, mahne Kumi i odzumza. Zumzao je tako i razmišljao kud prvo da se uputi, kad ga iz misli prekine pajdaš Obad: "Alooo burazeru lenja! ‘Kod leptirice’ se održava turnir poezije i proze uz pijuckanje medovice i ćaskanje s komšijama. Stigla i ekipa iz dalekog Livadskog Polja. Znaš da se s njima nismo vidjeli od punog Mjeseca. Bash sam kren'o tamo.." "Hmmm.. turnir.. poezija.. proza.. i medovica…!?!?!?!? Pa kud će bolje.. moje 3 velike ljubavi!! Možda bi ipak mogao da odgodim odlazak u svijet za neki drugi dan!!!" reče poluglasno Bumbar i sa Obadom se odzumza u obližnju kafanu. Dodato: 4.9.2004. Poslao: silly_snoopy
Dunja iliti latinski Cydonia Oblonga,
engleski quince, njemački quitte, španski membrillo. Od njemačkog naziva
i potiče ta riječ kitnikez odnonsno izvorno Quittenkäs a prevedeno po
naški kao sir od dunja. Zašto kao sir kad s njim nema veze, pojma nemam.
Moja madre ponovo gostuje kod mene na blogu, ali ovaj put sa slatkim receptom (zadnji put je gostovala sa slanim inćunima).
~ Sir od dunja ~
Kada
sam
ja bila mlada moji nisu imali dunju pa nismo radili nikakve poslastice.
Ako bi dunje dobili
od nekoga one su se najčešće čuvale na ormaru zbog mirisa. Kod svekrve
mi se sviđao kompot od
dunja, a od otpadaka je uvijek pravila med od dunja iliti takozvani
"sulc". To je nekad bila omiljena
poslastica u kući. Za današnje prilike taj "sulc" je presladak. Nisam
nikad "sulc" probala praviti jer se kore moraju jako dugo kuvati.
Ove
godine sam kod moje kume Klare probala prvi put ovaj kitnikez. Njen je
odstajao još od prošle godine i bio je tvrđi, ali i dalje jako ukusan,
upakovan fino u staklenu zdjelicu. Pošto sam ove godine od tetke iz
Gojaka dobila dosta dunja kitnikez sam i ja napravila. Napravila sam i
pekmez, ali za njega recept neki drugi put.
Lijepe, zdrave i zrele dunje oguliti i izrezati na četvero, očistiti od koštica i
ostatka kore. Dunje staviti kuhati u malo vode, a kada omekšaju
ocijediti i ispasirati. U posudu za kuhanje staviti šećer i malo vode i kuhati dok
se šećer ne počne pretvarati u grudice. Dodati pasirane dunje te učestalo
mješati. Dunje su kuvane kad se mješalicom provuče po dnu posude i ostane čist trag.
Na 1 kg pasiranih dunja ide 1 kg šećera (ja stavim 1/2 kg jer mislim da je dovoljno). Gotovu smjesu staviti u plitke čiste kalupe, poravnati
nozem ili špatulom i ostaviti da se stegne i suši (bar 3 do 4 dana). Kad se smjesa dovoljno osušila rezati na kocke
ili neke druge oblike. Po želji se može uvaljati u mljevene orase ili kokos. Orasi mogu da užegnu pa njih ne bi preporučila ako se "sir" neće odmah jesti.
Ovaj kolač spada u posne poslastice.
~~~~~~~~~~ English version ~~~~~~~~~
Quince paste (Quittenkäs)
Quince, LatinCydonia Oblonga, dunja in Serbo-Croatian, quitte in German, membrillo in Spanish. The name for this treat comes fromthe German wordQuittenkäsandtranslatedin Serbo-Croatian asquince cheese and in English as quince paste. Whycheesewhen it has nothing to do with the cheese structure,I have no idea.
Chef Nensi (mia madre) is a guest on my blog with this lovely old traditional quince recipe..
When I was young my family did not have quince tree so we didn't make any quince treats. If
we would get any from the neighbors we usually kept it in on the
cabinets for its nice smell (the riper the quince the stronger smell it
has). On the other hand, my in-laws
had a quince tree and my mother-in-law often made quince treats such as
compote or "sulc", which is made from quince leftovers (peels and
pits). It used to be the all time favorite treat in the house. Today it would probably be considered as too sweet. I never tried to make "sulc" because the leftovers have to be cooked for a very long time.
This fall I tried quince paste at my friend's Klara. Her
quince paste was from last year, hard but still very tasty. It's an
incredible treat that can last for a very long time if stored properly.
She had cut it in different shapes and keeps it in a nice glass dish on
the table for her guests. Since this year I have gotten lots of quinces from my aunt I also made the quince Quittenkäs as well as the quince jam (recipe for the jam coming soon).
Pick only nice yellow quinces, wash, peel and cut them into quarters. Throw away the pits and the peels. In a pot put water to cover the quinces, when soft - drain and mash finely. In a cooking pan put sugar and a little water and cook until the sugar starts turning into clumps. Add the quince puree and stir frequently. Quinces are cooked when you swipe through the bottom of a pan and there is a clear track. The ratio should be 1kg quinces to 1kg sugar (but I put 1/2 kg because I think that 's enough). Put the finished mixture in a shallow clean molds, flatten with a
knife or spatula and leave it there until dry (at least 3-4 days). When the mixture is dry enough cut it into squares or other shapes as you desire. Optionally, you can roll them into ground nuts or coconut.
Ne znam da li sam ikad pisala neki post duže od ovog. Ovaj mi je odnio sate i sate, ali vrijedilo je, nadam se. Moj dvomjesečni boravak na Balkanu, kroz 3 bivše nam države, je popraćen sa preko dve 'iljade slika, isto toliko utisaka, anegdota, priča, doživljaja, kilometara.. Pokušala sam da vam najbolje što umijem dočaram moje putočestvije po Balkanu. Putevi Bratstva&Jedinstva stvarno imaju mnogo toga da ponude. Kakav Pariz, kakav Peru, kakav Tajland, kakvi bakrači, dok svoju zemlju nisi upoznao nisi nigdje ni bio. A pogotovo ovo naše podneblje koje nudi toliko ljepota i toliko potencijala da ne znaš odakle bi počeo. Ovaj moj prvi dio se osvrće na putočestvije kroz Srbiju. Nadam se da ćete uživati u pričama i slikama i da ću vam bar donekle približiti atmosferu i ljepote tih predjela. Za dodatne slike na flikeru postavljen je link na kraju posta.
Zbog manjka vremena i opširnosti posta nisam stigla pisati o svim
mjestima gdje sam bila. Fokusirala sam se na mjesta koja su me se
najviše dojmila i iz kojih nosim najviše uspomena. Zato se ispričavam svima ostalima kojih se ovdje nisam dotakla. Ništa manje vrijedna
nisu bila mjesta Kovilj, Bečej, Aleksinac, Niška banja,
Kuršumilija, Prokuplje, Vrnjačka banja, Prolom banja, Kraljevo, Čačak,
Zvornik.. ali zaista nisam mogla pisati o svemu.. Drugi dio
putočestvija slijedi oko Uskrsa bude li mi potrebno ovoliko koliko mi je
trebalo da napišem ovaj post! =)))
Sve je krenulo početkom septembra sletivši u Beli grad....
I spenttwo-monthsin the Balkans, traveled throughthreeof our formerstates, acquiredovertwothousand pictures, the same numberof impressions, anecdotes, stories, experiences, and kilometers..This Balkan region has toofferso muchbeautyandit has so much potentialsthatyou do not knowwhere to start. Thisis the firstpartof my travels and it's based in Serbia. I hope you'llenjoy thestories and images! Why the name Brotherhood&Unity? Because that was the name of the
famous highway during the Yugoslavia era that spread from Austrian
border in Slovenia, through Croatia and Serbia all the way to southern
Macedonia.
It all started in Belgrade..
Beograd | Belgrade
Pored mog zavičaja, Beograd mi je posebno drago mjesto. O Beogradu ima toliko toga zapisano, a zapravo ga je vrlo teško riječima opisati. Njega treba doživjeti punim plućima. Samo jedna šetnja kroz ovaj grad može vam otkriti mnogobrojne kulturne, istorijske i društvene tajne koje ovaj grad čuva. Nije to bilo koji grad, to je grad sa burnom istorijom tokom koje je bio sjecište i prag raznih sila. Svaka od njih je ostavila neki svoj trag. Ovaj grad može da ispriča priče o nekim drugim vremenima u kojem su živjeli i stvarali velikani, kraljevi, carevi, kneževi, pisci, slikari i mnogi drugi. Neću da vas zamaram istorijom ovog grada, jer i sami možete o tome čitati ako vas zanima. Neću ni da pišem o svojim utiscima, jer oni se mogu razlikovati od vaših. Predstavit' ću vam grad kroz slike.. i kroz pjesmu..
A song by Lola Novaković "My dear Belgrade"
What to say about Beograd/Belgrade/Singidun? The City so rich with its prehistoric Vincha culture that evolved in the area in the 6th millennium BC; The City settled by Slavs in the 520's; The City that changed many Empires from Byzantine and Frankish Empire to Austro-Hungarian and Ottoman Empire; The City that was re-built from ashes 44 times; the City that lies at the confluence of one of the most beautiful Rivers Danube and Sava.
A remake of a song "Abril em Belgrado" by Irina Melody.
Nadolazeća oluja. | Storm coming.
Dva foodija. Dva ovisnika o fotografiji. Švesterice, jedna Beograđanka iz Brizbena, druga Riječanka iz Njujorka. Jedno divno popodne. Dve pljeske. Tri šešira.
Two photo junkies. Cousins, one Belgrade-born who lives in Brisbene, one Rijeka-born who lives in NYC. One lovely afternoon. Two burgers at "Three hats".
Video klip iz "Tri šešira" | Short video from the restaurant "Three hats"
Video klip sa broda | short video from the boat ride
Oplenac| Oplenac Mausoleum
Na brdu pored Topole nalazi se mauzolej dinastije Karađorđevića. Čitav kompleks čine mauzolej srpske kraljevske porodice, crkva Svetog Đorđa, kuća Kralja Petra, kraljeva vila, spomenik Karađorđu i kraljevski vinogradi. Put do mauzoleja vodi kroz gust hrastov park. Nemojte žuriti već koračajte polako, jer tek ćete tako spoznati spokoj i tišinu koju vam mjesto pruža. Mauzolej je sam po sebi spektakularan i sačinjen je od miliona mozaika. I nemojte propustiti priliku da pazarite kraljevsko crno i/ili bijelo vino!
Oplenac Mausoleum, is the Mausoleum of Yugoslavian royal Karadjordjevic
family. The path to the mausoleum goes through peaceful park surrounded
by tall oak trees. Take your time and do not rush, but walk slowly to enjoy theserenityand tranquilitythat the place gives. Besides the 2 tombs in the mausoleum, there are 20
something more tombs in the basement. The whole mausoleum is made out of
millions of mosaics. The mausoleum consists of few other sites: King
Petar's house, from which he observed the construction of the mausoleum;
King's villa, and the royal vineyards. Besides the mausoleum that is
grandiose, other sites are made much simpler, but not less interesting. Oh, and don't miss the opportunity to buy some of the great red and/or white royal wine.
Novi Sad | City of Novi Sad
Nisam nikad prije bila u Novom Sadu i mogu reći da me veoma prijatno iznenadio! Za razliku od Beograda, koji mi je prvi put djelovao oronuo i otužno jer izgleda kao da gradska vlast ne čini mnogo oko njegovog uređenja, Novi Sad me naprosto oduševio svojim izgledom, širokim bulevarima, čistoćom i uređenošću ulica i fasada. Provela sam nažalost tamo samo
jedan dan, nedovoljno da ispišem o njemu romane, ali sasvim dovoljno da znam da
ću mu se sigurno ponovo vratiti.
Novi Sad, in
existence for a little bit over 300 years, is the second largest city in Serbia. First references to it dates
from 1694, two years after the construction of Austria’s Petrovaradin
Fortress had begun. There, at the ”Gibraltar of the Danube”, the medieval Hapsburg monarchy had
risen from the ashes by building this Fortress, after the Turkish siege
of Vienna in 1683 had been fought off. In the place where the three
rivers meet – the Danube, the Tisa, and the Sava, one can feel the presence of three
civilizations – those of Christian East, of Christian West and of
Islam. The place saw the Gepids, Huns, Avars, Slavs, Germanic
peoples, Magyars, Byzantines, Turks and each one left a piece of its own culture.
Petrovaradinska tvrđava | Petrovaradin fortress
Tvrđava, podignuta na kamenitoj hridini iznad desne obale Dunava, predstavlja jednu od
najvećih i najočuvanijih tvrđava u Europi. Utvrđenje je sagrađeno po tada najmodernijim sistemima fortifikacije,
jer je austrijsko carstvo željelo da spriječi povratak turske imperije u
srednju Europu. Gradila se od 1692. do 1780. godine. Zbog svoje veličine i dominantnosti zovu je još i "Gibraltar na Dunavu". Kažu da je u jednoj od bitaka austrijski princ je sa 70.000 vojnika potukao ogromnu tursku vojsku od
200.000 ljudi. Do 1918. godine tvrđava je bila sjedište austrougarske
vojske, između 2 svjetska rata u njoj je bila smještena vojska Kraljevine
Jugoslavije, a 1948. godine je stavljena pod zaštitu države. Najveću turističku atrakciju čine
podzemne vojne galerije, splet prostorija i 16 km dugačkih hodnika u 4
nivoa. Cijeli podzemni sistem predstavlja splet saobraćajnih borbenih
linija i izgrađen je tako savršeno da vojska i na četvrtom nivou ispod
zemlje ima dovod svježeg zraka. Zaštitni znak tvrđave
je Kula sv. Luja sa "pijanim satom", koji je poklon carice Marije
Terezije. Nadimak je dobio zbog svoje ćudi da po hladnom vremenu kasni, a
na toplom žuri. Još jedna neobičnost sata je da velika kazaljka
pokazuje sate, a mala minute, kako bi ribari iz daljine mogli vidjeti koliko je sati. Svakodnevno se sat navija na starinski način -- ručno.
Petrovaradin Fortress is located on the right bank of the beautiful Danube river. Built between 1692 and 1780, is one of the largest, most complex and best
preserved artillery bastions in this part of Europe. The fortress has
been built because the Austrian
Empire wanted to withhold the return of Ottoman Empire in the middle
Europe. At present, the fortress is mostly
demilitarized; however, it is the trademark of the contemporary city,
which owes its origin and rise to the fortress itself. The greatest tourist attractions represent underground military
corridors and the maze of chambers in the length of 16 km on 4 levels.
The entire underground system has been built with excellent conducts for
air, so even on the forth level below the ground there is always fresh air. The trade mark of the fortress is the tower of Saint Luis, with its "drunken clock", gift of the
Empress Maria Theresa. Its nickname was given because of its uniqueness. The clock in cold days goes slowly and is late, and in
summer it goes faster and the time on it rushes. Another unusual
characteristic of this clock is that hour pointer shows minutes and the
minute pointer shows hours. It was created so that the
fishermen on the river can see the time from a long distance. The
clock is regulated manually every day.
Perkov salaš, Fruška gora | Perko's farm
Krenule smo iz Novog Sada put Pančeva ne bi li se na vrijeme pridružile ostatku ekipe sa blogerijade koja se održavala u Kraljevstvu naše Mimi. Ekipa valjda neće zamjeriti ako zakasnimo. Draga Nevena (Hleb&Lale) mi je otkrila pravi mali dragulj, skriven na obroncima Fruške gore, blizu Iriga, okružen predivnom prirodom, kukuruznim poljima i vinogradima. Star je preko 100 godina. Prepun je detalja, starih sitnica koje su se nekad svakodnevno koristile, a danas u mnogim kućama skupljaju prašinu negdje po tavanicama. Većina nas koji su iole imali doticaj sa selom sjećaju se tih stvari. Ovo mjesto je idealno za jednodnevni odmor od grada i gradske strke. Uz iće i piće tu možete pazariti domaće proizvode poput pekmeza, vina, rakije, uživati u ljepotama prirode i prijatnom razgovoru sa domaćinima koji zaista imaju svašta da kažu, pogotovo deda domaćin koji vas dočeka u izvornoj narodnoj nošnji. Na ovom salašu, ovi dragi ljudi čuvaju svoju tradiciju i ne dozvoljavaju da uspomene padnu u zaborav!
Na
južnim padinama Fruške gore, u blizini Iriga, manastira Krušedol,
Grgetak, Staro i Novo Hopovo, u ataru sela Neradin, na samo 200 m
nadmorske visine, smešten na brdašcu iznad sela, okružen kukuruzima,
nalazi se salaš. Ne bilo kakav i ne bilo čiji, već „Perkov“. Ime nije
birao. Dali su mu ga po nadimku jednog od članova familije. Star
stotinak godina, prepun uspomena i starina, sitnica koje su život
značile.
Autentičan ambijent, putniku namerniku pruža utočište od letnje žege i
gradske vreve. Ljubazni domaćini potrudiće se da svojim gostima priušte
nezaboravne trenutke. Od pogače i soli, domaće rakije, savršenog vina,
supe, gulaša koji se služi sa širokim rezancima, do štrudle. Ovde možete
dobiti i po malo zaboravljen „specijalitet“: leba, masti i aleve
paprike. Ako ste pak siti i napiti, možete se izležavati, uživati u
pogledu i čistom vazduhu, ili ćaskati sa domaćinima, koji itekako
imaju šta da kažu.
„Perkov salaš“ postoji odvajkada. Kao turistička atrakcija tek nekoliko
godina. No, bez obzira na to postao je nadaleko poznat. Želite li da
posetite ovaj vojvođanski raj, napravićete svojim čulima veliku uslugu.
Od ranča je udaljen 14 kilometara, dvadesetk minuta vožnje kroz predivne fruškogorske pejsaže.
- See more at: http://www.rancplatan.com/perkov-salas.html#sthash.uhEDnGPi.dpuf
Na
južnim padinama Fruške gore, u blizini Iriga, manastira Krušedol,
Grgetak, Staro i Novo Hopovo, u ataru sela Neradin, na samo 200 m
nadmorske visine, smešten na brdašcu iznad sela, okružen kukuruzima,
nalazi se salaš. Ne bilo kakav i ne bilo čiji, već „Perkov“. Ime nije
birao. Dali su mu ga po nadimku jednog od članova familije. Star
stotinak godina, prepun uspomena i starina, sitnica koje su život
značile.
Autentičan ambijent, putniku namerniku pruža utočište od letnje žege i
gradske vreve. Ljubazni domaćini potrudiće se da svojim gostima priušte
nezaboravne trenutke. Od pogače i soli, domaće rakije, savršenog vina,
supe, gulaša koji se služi sa širokim rezancima, do štrudle. Ovde možete
dobiti i po malo zaboravljen „specijalitet“: leba, masti i aleve
paprike. Ako ste pak siti i napiti, možete se izležavati, uživati u
pogledu i čistom vazduhu, ili ćaskati sa domaćinima, koji itekako
imaju šta da kažu.
„Perkov salaš“ postoji odvajkada. Kao turistička atrakcija tek nekoliko
godina. No, bez obzira na to postao je nadaleko poznat. Želite li da
posetite ovaj vojvođanski raj, napravićete svojim čulima veliku uslugu.
Od ranča je udaljen 14 kilometara, dvadesetk minuta vožnje kroz predivne fruškogorske pejsaže.
- See more at: http://www.rancplatan.com/perkov-salas.html#sthash.uhEDnGPi.dp
Na
južnim padinama Fruške gore, u blizini Iriga, manastira Krušedol,
Grgetak, Staro i Novo Hopovo, u ataru sela Neradin, na samo 200 m
nadmorske visine, smešten na brdašcu iznad sela, okružen kukuruzima,
nalazi se salaš. Ne bilo kakav i ne bilo čiji, već „Perkov“. Ime nije
birao. Dali su mu ga po nadimku jednog od članova familije. Star
stotinak godina, prepun uspomena i starina, sitnica koje su život
značile.
Autentičan ambijent, putniku namerniku pruža utočište od letnje žege i
gradske vreve. Ljubazni domaćini potrudiće se da svojim gostima priušte
nezaboravne trenutke. Od pogače i soli, domaće rakije, savršenog vina,
supe, gulaša koji se služi sa širokim rezancima, do štrudle. Ovde možete
dobiti i po malo zaboravljen „specijalitet“: leba, masti i aleve
paprike. Ako ste pak siti i napiti, možete se izležavati, uživati u
pogledu i čistom vazduhu, ili ćaskati sa domaćinima, koji itekako
imaju šta da kažu.
„Perkov salaš“ postoji odvajkada. Kao turistička atrakcija tek nekoliko
godina. No, bez obzira na to postao je nadaleko poznat. Želite li da
posetite ovaj vojvođanski raj, napravićete svojim čulima veliku uslugu.
Od ranča je udaljen 14 kilometara, dvadesetk minuta vožnje kroz predivne fruškogorske pejsaže.
- See more at: http://www.rancplatan.com/perkov-salas.html#sthash.uhEDnGPi.dpuf
On our way from Novi Sad to Panchevo to join the rest
of the foodies at the gathering which took place in Mimi's Kingdom, dear Nevena showed me a little gem hidden on the
slopes of Frushka forest, near town of Irig. The farm is surrounded by beautiful nature, corn
fields and vineyards. It is more than 100 years old, if I remember correctly. Full of details, old little things that were once used in an every day life,
and today covered with dust lie in people's attics. Most of us who had any village experience remember these things. This place is an ideal destination for a one-day break from the city and the urban hassle. Along
with the food and drinks you can buy homemade products such as jams,
wines, and plum-grappa. You will certainly enjoy the beauty of the nature and pleasant conversations
with the owners who really have a thing or two to say. Especially grand-dad, one of the hosts, who greets you in the original folk costume.On this farm, these dear people keep their traditions and do not allow memories to fall into an oblivion! Visit this place, you'll be glad you did!
Blogerijada @ Mimi's Kingdom
Nemam mnogo slika sa blogerijade. Uživala sam u ćaskanju sa blogericama uživo i u isprobanja svakakvih delikatesa koje su se našle na trpezi. Druženje je bilo divno. Klopa je bila odlična. Domaćinima sve pohvale i zahvale na organizaciji! Više o okupljanje food blogera možete pročitati na blogu Male čarolije (Blogerijada u Pančevu). Ako je još neko pisao o blogerijadi molim vas da mi ostavite link u komentarima.
More pictures from the gathering of the food blog writers @ Blogerijada, Pančevo.
Niš | City of Niš
Spomenik piscu Stevanu Sremcu i Kalči, junaku njegove knjige "Ivkova slava" se nalazi na početku nekad čuvene zanatlijske ulice grada Niša, Kazandžijsko sokače. Bronzana skulptura prikazuje Stevana Sremca i niškog lovca Kalču
sa svojim vjernim psom. Kalča podiže ruku u znak "ovol'kog sam zeca u'vatio".
A monument of the writerStevan Sremacand Kalča, a heroin his book"Ivko`s glory", is locatedat the beginning ofa well-knowncraftsmenstreets in the cityof Nis; it's called Tinkers Alley. The bronzesculptureshows the writer, the hero and his faithfuldog. Kalčaraises his handas a sign of"I cought rabbit this big".
Grad Niš me baš oduševio svojim izgledom, atmosferom i prijatnošću. Nije ni čudo kad grad ima veoma dugu istoriju i kroz vijekove se nalazio u sklopu mnogih carstava i država. Bio je vojni, administrativni i trgovinski centar, i spajao je Europu sa Malom Azijom. Niš je također i rodno mjesto Konstantina Velikog, a sam polažaj je uvijek bio primamljiv za mnoge osvajače. Zbog svega toga Niš odiše kulturnom, arhitektonskom i internacionalnom raznovrsnosti.
The City of Nish is stunningwith it's appearance, atmosphereand generosity. No wonderwhenthe city hasa long historyand over the centuries it was claimed by many differentempiresandstates. Nish was a military, administrativeand a commercialcenter, andit wasconnectingEuropewithAsia Minor. Nish isalso thebirthplace ofConstantine the Great, and because of its location it hasalways attracted manyinvaders. Because of its rich history it offers cultural, architecturalandinternationaldiversity.
Predivne fasade unakažene glupim reklamama.
Trupale i berba grožđa | Trupale Village and grape picking
Trupale su selo 15-ak minuta udaljeno od Niš. U tom šarmantnom seocetu su smješteni naši domaćini, Ratka i Grujica, ćaletov drugarije iz Njujorka. Tu sam iskusila moju prvu berbu grožđa. Slatko od aronije i šljiva je bilo toliko ukusno da smo ih ćale i ja smazali dok si rekao "slatko", a ni Leskovačka mućkalica nije zadobila ništa manje visokih poena. Našim domaćinima se od srca zahvaljujem na predivnom druženju u nadi da dogodine opet ponovi! Nadam se, što bi rekle Nišlije, "će bude".
Nema odmora dok traje obnova!
Leleeee, pa mora malo se čalabrcne..
"Radim za smještaj, burek i rakiju" je bio moj moto.
Leleeee Nišlije su pravi domaćini.
Medijana
Medijana je
arheološko nalazište pored puta iz Niš za Nišku Banju. Ona obuhvata
carsko imanje koje je podignuto početkom 3. vijeka za vrijeme vladavine
Konstatina Velikog, rođenom u Niš. Tu je bila smještena vila sa
peristilom, terme sa toplom vodom, žitnica, vodotoranj.. Nažalost
zbog nedostatka financijskih sredstava, arheološko nalazište već neko
vrijeme stoji pokriveno i čeka neka bolja vremena kad oni na vlasti budu
znali cijeniti šta sve imaju od kulturnih dobara.
Medijana
is an important archeological site, located in the suburbs of the City
of Nish. It represents a luxurious residence built at the beginning of
the 3rd century during the reign of Constantine the Great, who was born
in Nish. Excavations have revealed a villa with peristyle, thermae,
granary and water towers. Unfortunately, because of the
lack of finances the site has been covered for a longer period of time
and is waiting for some brighter future when authorities learn to
appreciate what they have.
Ćele kula | The Skull Tower
Kula je spomenik iz Prvog Srpskog Ustanka koji je u znak osvete izgradila Turska vlast u Srbiji. Kula je izgrađena od lubanja poginulih srpskih ratnika na bitci na Čegru. Procjenjuje se da je u toj bitci, 31. maja 1809. godine, poginulo oko 10,000 turskih ratnika. Huršid paša je naredio da se kao znak opomene sazida kamena kula u čije će se zidove uzidati lubanje poginulih srpskih vojnika. Sačinjena je od četiri potporna zida (širine oko 4,5 m i debljine 0,5
m) u koje su uzidane 952
lubanje poginulih ustanika.
Iako su Turci zabranjivali Srbima da odnose lubanje sa njenih zidina,
mnoge glave su krišom skidane i sahranjivane u okolnim grobljima. U Europi se za Ćele-kulu prvi put čulo iz spisa francuskog pesnika Alfonsa de Lamartina koji je o Ćele-kuli je rekao: "Neka Srbi sačuvaju
ovaj spomenik! On će naučiti njihovu djecu šta vrijedi nezavisnost jednog
naroda, pokazujući im po kakvu su ih cijenu platili njihovi očevi." Danas je ostalo svega 59 lubanja.
The Skull Tower is a tower composed of human skulls, located in the city of Nish. It was built by the Turkish government in Serbia after the First Serbian Uprising during which about 10,000 Turks were killed in a Battle of Čeger in 1809. As a revenge, Hurshid Pasha ordered that the tower be built from the skulls of the killed Serbian revolutionaries. Once completed, it contained 952 Serbian skulls embedded on four sides of the walls. It was supposed to be a warning to the future generations intending to revolt against the Ottoman Empire. Throughout the years many skulls
were taken away for burial by the relatives. Today only 58 skulls remain.
Đavolja Varoš | Devils Town
Đavolja Varoš je prirodni fenomen stubova sa kamenim kapama koji se nalazi na jugu Srbije, jedno 90-ak km od Niša. Sačinjavaju ga oko 200-tinjak kamenih figura koje su nastale na čvrstom tlu erozijom, urušavanjem zemljišta i djelovanjem padalina i vjetrova. Djelovanjem prirodnih sila piramide su se istanjile i ostali su pravilni stubovi sa kamenim kapama, visine 2 do 15 m, promjera 2 do 6 m. Ovaj fenomen je vrlo rijedak u svijetu. Sličnih manjih fenomena ima ponegdje u Alpama i Sjedinjem Državama. Pored kamenih kula tu su poznata još dva izvora jako kisele vode za koje kažu da su izuzetno ljekovite. Sad ga ti znaj! Mi smo na ulazu u Varoš saznali od onih teta što prodaju suvenire (uključujući i jedno-litarske boce sa tom vodom za 300 dinara) kako se do tog izvora dođe, jer s obzirom da je skoro presušio, nisu se ni trudili da ga ucrtaju na mapu. Tako da smo klipajući uzbrdo na 30 stupnjeva nekih dvaj'st minuta po kamenjaru nekako dosli do tog "izvora".. umili se i odklipali nazad.. Dal' smo se pomladili nije se još pokazalo. Kroz istoriju su niknule i razne legende, jedna od njih je i ta da je
nekada davno bogat čovjek imao kćerku koju nije želio da uda za bilo
koga. Na kraju je ona rješila da se uda za brata. Kad je svadba krenula i
došla do crkvice Svete Petke svatovi su se skamenili. I dan danas mještani
pričaju kako oko ponoći svatovi igraju i da se čuje neka čudna muzika.
Nisam
sigurna kako je tamo boraviti noću, ali mogu vam reći da vas danju ova
prirodna pojava neće ostaviti ravnodušnima. Svakako iskoristite priliku
da vidite ovaj fenomen. Ako idete za vrijeme vrućih ljetnih dana (pa čak i u post septembarskoj sezoni) obavezno da ponesete zaštitu za sunce i ćuturu vode. Na izlazu sam pazarila nezaobilaznu dunjevaču i ostavila "okamenjene svatove" da igraju za neke druge uzvanike.
Devil's Town is a very peculiar rock formation, located in southern Serbia, about 90 kilometers from the City of Nish. It features about 200 earth pyramids and towers that have stone "caps" or "heads" on the top. They are 2 to 15 meters tall and 4 to 6 meters wide. They are created by strong erosion of the soil. There are also two very acidic natural springs with high mineral content. It is said those springs are very good for human's health. The local legend speaks of the stones as a wedding. A brother and a sister were to be wed and when they approached little church the wedding guests were turned into stones. Local people say that around midnight you can still hear strange music and dancing. I'm not sure what's the atmosphere like during the night but during the day it's breathtaking. If you're ever in that part of the world, do visit the phenomenon.
Prolom banja | Prolom spa
Vrnjačka banja | Vrnjachka spa
Spomen kompleks Kadinjača, Užice | Kadinjacha Memorial
Kadinjača svjedoči o bitci na Kadinjači tokom novembarskih dana 1941. godine. Radnički bataljon Užičkog partizanskog odreda je pružio žestoki otopor prema neprijateljskim njemačkim snagama. Kompleks je građen iz više segemenata. Prvi dio je podignut 1952. (piramidalni spomenik pod kojim počivaju posmrtni ostaci pripadnika Radničkog bataljona stradalog tokom bitke na Kadinjači 29. novembra 1941.), a drugi, prošireni dio je dograđen 1979.
Kadinjacha Memorial testifies about the Battle of Kadinjacha on November 29th 1941, when the members of Workers Battalion of Uzhice Partisan Detachment were killed providing fierce resistance against the German enemies. The complex was built in couple of phases. The first phase was built in 1952 (pyramid shape under which battalions remains lie); and the second phase was built in 1979.
"Gde duboka Drina vekovima teče.." | River Drina
Drina je rijeka u istočnoj Bosni, i cini neku vrstu prirodne granice između Bosne i Srbije. Dugačka je oko 340 km i ulijeva se u rijeku Savu na sjeveru. Izvire u Maglić planinama u Crnoj Gori i veoma je krivudava što vožnju uz tok Drine čini posebno neobičnom, veoma prijatnom i opuštajućom. Definitivno bi svakom preporučila da bar jednom posjeti ovu ljepoticu!
Drina is river in Eastern Bosnia and creates a natural border between Bosnia and Serbia. It is about 340 km long and it is the longest tributary to Sava river in the North. Drina river originates in the Maglić mountains in Montenegro and it is meandering river which makes the drive along side its coast very pleasant and relaxing. I would definitely recommend everyone to visit this place at least once!
Više slika i kratkih klipova možete pogledati na mom fliker nalogu | For more pictures click on the link: Fliker slike | pictures
.jpg)
