Znate ono kad se namjeračite da radite neki slatkiš, a onda shvatite da nemate pola sastojaka? E pa to se meni jučer desilo.. Kod Milice na blogu sam našla ove pločice sa grožđicama i rogačem i baš su mi se svidjele po sastavu. Kad sam krenula da prebirem po kradencima, shvatila sam da nemam pola sastojaka. Tako da je bilo dosta improvizacije. Ne znam koliko liči na orginali recept, ali ideja je tu! =)
Sastojci:
cca 200 g suhih šljiva
3/4 šolje ovasnih pahuljica
20 g lanenih sjemenki
1 žlica mljevenih lanenih sjemenki
3 žlice mljevenog rogača
2 žličice sezamovih sjemenki
1/2 šolje sjeckanih badema
1/3 šolje kokosovih mrvica
1 žlica meda
1 žličica cimeta
1 žličica kumina
cca 10 ml vode
Priprema:
1. Staviti u lončić malo vode i skuhati šljive da omekšaju (ako su pretvrde). U procesoru ih samljeti pa dodati ostale sastojke.
2. Ako vam je smjesa pregusta možete dodati malo vode. Od smjese možete raditi kuglice ili smjesu staviti u neki kalup obložen prozirnom folijom. Foliju preklopiti preko smjese i površinu malo poravnati (ja sam koristila dasku za sjeckanje) da bi ispala ravna. Ostaviti na par sati ili preko noći u frižideru.
3. Kao što Milice reče, odličan su snack kad vam padne šećer!
Preparation: 1. Place thepot on medium heat and put ina little water.Cookplums to soften.Grind them in a food processor and then add the rest of the ingredients. 2. Ifyourmixture seemstoo thickyou can adda little water.Fromthe mixturecan make ballsorplace the mixtureinamoldlined witha plastic wrap. Fold the wrap over themixtureandflattenthe surfacea bit(I useda chopping board)to form a flat surface.Leavefor a few hoursorovernightin the fridge.
Po receptu ide feta sir, ja ga nisam imala pa sam koristila neki ruski koji je nešto između svježeg i fete i mogu vam reći da je baš dobar za ovakve kiflice.. Što bi Šoić rekao "eve kiflice sa sir"..
Sastojci:
1 paketić suhog kvasca
2 žličice smeđeg šećera
400 g pirovog brašna
100 ml maslinovog ulja
250 ml mlijeka ili vode
prstohvat morske soli
Punjenje:
125 g feta sira
Za premaz:
1 jaje
Sezamove sjemenke, lan, kim..
Priprema:
1. Zagrijati rernu na 180 C. U malu zdjelicu pomiješati kvasac, šećer i 100 ml tople vode ili toplog mlijeka. Pustiti na toplom (najbolje na rernu) da se kvasac aktivira (oko 15ak minuta).
2. U međuvremenu prosijati brašno pa dodati ulje, ostatak vode ili mlijeka i aktivirani kvasac.
3. Zamjesiti tijesto. Odmah razvući na debljinu od 5 milimetara pa isjeći ili na kvadratiće ili na trokute. U svaki kvadratić/trokutić staviti malo sira (mada može i biti bilo koji drugi slatki ili slani nadjev). Zarolati da nadjev ne ispadne i redati na pleh. Premazati umućenim jajetom i posuti sezamovim sjemenkama (ili nekim drugim).
4. Ostaviti ih na rerni da se nadignu.
5. Peći 20ak minuta.
~~~~~~~~~~ English version ~~~~~~~~~~~
Cheese rolls
Ingredients: 1 packagedry yeast 2 teaspoonsbrown sugar 400g spelt flour 100mlolive oil 250ml ofmilkorwater a pinch ofsea salt
Filling: 125gfeta cheese
Coating: 1egg Sesame seeds, flax, poppy..
Preparation: 1. Preheat theoven to 180C. Ina smallbowlmix theyeast, sugarand100ml of warm waterorwarm milk. Letit sit in a warm place(the best onthe oven) for theyeastto activate(about15 minutes). 2. Inthe meantime,sift the flourand addoil and the remaining of waterormilkandactivatedyeast. 3.Knead thedough. Roll it out to a 5 millimeter thickness andcutinto squaresortriangles. Ineach square or triangle putsome cheese(you can use the dough forsweetorsavoryfilling). Roll it so thatthe stuffingcan't drop out andline them on thebaking sheet. Brush with egg washandsprinkle withsesameseeds(or some other). 4. Leave for 15 minutes onthe ovenfor them to rise. 5.Bakefor 20 minutes.
Napokon je došao red da objavim i ovaj post, koji čeka od septembra, sad već prošle godine! Još malo pa će početi pripreme za ovogodišnji koncert, jubilarni trideseti, a da ja još nisam ni ovaj objavila.. O tome gdje ćemo ići u septembu ove godine još vam ne smijem reći, jer nije službeno objavljeno, ali uskoro više i o tome.. Stay tuned!
Da li vam
je bitnije da jedete organsku ili lokalno uzgojenu sezonsku hranu? U posljednjih
nekoliko godina, radeći i susrećući se sa raznim farmerima, došla sam do
zaključka da mi je bitnije da je hrana koju jedem sezonska, a to obično podrazumjeva i da je lokalno uzgojena. Naravno, bitno mi je i da nije prskana. Ali u Sjevernoj Americi se tu već stvari malo kompliciraju. U SAD-u da bi farmeri mogli reći da imaju organske proizvode čak i onda kad prakticiraju organski način uzgoja, moraju imati organski sertifikat koji odobrava poljoprivredni odjel američke vlade (USDA). Proces dobivanja sertifikata košta dosta novaca i zahtjeva puno
vremena, papirologije i živaca. Sve ono što si male obiteljske farme ne mogu priuštiti. Danas sve više i više ljudi u zapadnom svijetu želi
znati odakle zapravo potiče njihova hrana, tko je uzgaja i na koji način. Mislim da svi više manje znamo da se
današnje moderno društvo suviše distanciralo od prirode i
zaboravilo (ili nikad nisu ni imali doticaj) koliko je bitno biti u bliskom doticaju sa prirodom koja
ih okružuje. Danas se djeca (a i odrasli) moraju učiti banalnim osnovama
kao npr. da voće i povrće raste u prirodi, a ne u supermarketu
(nažalost, ovo nije urbani miti i na vlastite uši sam čula da je neko ovo izjavio), a da ne pičam o tome kako ljudi pojma nemaju koliko farmeri ulažu truda da bi njihovi proizvodi bili kvalitetni i zadovoljavajući.
Što jeFarm Aid? Ukratko, to jekoncert koji se održava svake godineu drugom gradukako bi se skupio novacza farmere u Sjedinjenim AmeričkimDržavama. Prvikoncert sudavne 1985. organizirali WillieNelson, NeilYoung, JohnMellencamp i druge rock zvijezde, ekipa koja je i danas vrlo aktivna u organizaciji ovog godišnjeg skupa. Danas je Farm Aidorganizacija koja se bavi očuvanjem porodičnih farmi i edukacijom pokušavaju istaći važnost lokalne poljoprivrede.
Jedna od misija Farm Aid-a je ne samo da podrži farmere već i da širokoj masi probudi zaboravljenu, ili nikad naučenu, svijest o važnosti lokalne proizvodnje. Mislim da ljudi nisu svijesni koliko rada i truda farmeri ulažu u svoje farme. Ali da bi se održali farmeri mora se također povećati i broj ljudi koji kupuje te proizvode, moraju se otvoriti nova lokalna i regionalna tržišta, ojačati ona postojeća i dati priliku ljudima da se uvjere da ono što kupuju zaista vrijedi svakog dinara.
Šta smo radili u Sjevernoj Karolini?
O tome šta je Youthmarket, program koji vodim, možete počitati ovdje.
Ove godine godišnji koncert Farm Aid-a se održao u Raleigh-u, glavnom gradu Sjeverne Karoline. Nažalost, nismo imali puno slobodnog vremena za ragledavanje. Stigli smo u četvrtak popodne i nakon 10 sati vožnje u autu nije nam baš bilo do nekih dugačkih šetnji. Ali ono što smo uspjeli vidjeti u to jedno slobodno popodne nam se svima jako svidjelo. U zraku se naprosto osjeti južnjačka atmosfera. Ljudi su veoma ljubazni i gostoprimljivi, što se recimo ne može reći za sjeverne države. A onaj njihov južnjački naglasak im daje neki poseban šmek. Sjeverna Karolina je poznata po svojim sosevima za roštilj (barbecue sauces), na obali su poznati morski plodovi, ali ono što je nas najviše oduševilo je njihovo grožđe! Da, grožđe! Najbolje grožđe koje sam ikada probala! Muscadine i Scuppernongs. Grozdovi su im veliki kao oni veliki klikeri (špigule, špekule) koje smo mi u primoru zvali džombe ili porculanke. Zreli grozdovi im mogu biti bronzani ili tamno ljubičasti. Nisam nikad vidjela da neko grožđe ima tako debelu kožu, a jede se na način da se isisa sredina i pregrizu špice koje su bogate nutrientima. Koža je također puna vitamina i minerala, ali je većina ljudi ne jede jer je predebela i žvačeš je do preksutra. Scuppernong grožđe je podvrsta muscadina, zelenkasta ili bronzane boje, i jedno je od glavnih obilježja Sjeverne Karoline.
Na jugu imaju izreku all scuppernongs are muscadines but not all muscadines are scuppernongs.
Šta smo vidjeli i saznali na plantažama duhana
Dugo vremena je Sjeverna Karolina bila vodeći proizvođač pamuka i duhana. I mali i veliki farmeri su bili uspješni je je potražnja duhana bila sve veća krajem 18 stoljeća. Zbog sve veće propagande žvakanje duhana je zamjenilo pušenje cigara i cigareta, koje su ujedno i sve više počele bivati modnim detaljem. Krajem 19. stoljeća u Sjevernoj Karolini se proizvodilo oko 2 miliona ručno urolanih cigareta godišnje! Za vrijeme velike depresije vlada je uvela ograničenja koliko duhana svaka farma može proizvesti što je uveliko uticalo na profit duhanskih proizvođača. Nakon II. svjetskog rata broj farmi je u Sjevernoj Karolini počeo
drastično opadati. Sa preko 300,000 pred 50-ak godina broj je opao na
svega 60,000 a samo je u posljednjih 20-ak godina zatvoreno više od
pola. Istu, ako ne i goru sudbinu zadesilo je i proizvođače duhana. Broj pušača je sve više opadao što zbog toga što je zdravstvo ukazalo na štetnost duhana, a što zbog sve većih zabrana pušenja na javnim mjestima. Danas se jako mali broj farmera bavi proizvodnjom duhana, a pretpostavke su da će se kroz par godina ugasiti i posljednjih nekoliko proizvođača duhana.
Na dan koncerta
Dan koncerta je započeo rano ujutro. Nakon doručka odvezli smo se u amfiteatar gdje se koncert održavao. Vani je neprestano padala ona dosadna kiša, ono kad nit' pada nit' ne pada, a kišobran ti je apsolutno besmisleno držati otvoren. A vlaga je valjda bila 100% da smo i bez kiše bili potpuno mokri.
Počeli smo sa pripremama.. naš nov novact šator nije ostao ne primjećen.. sa sobom sam povela ekipu iz njujorka, dvoje tinejdžera i tri menadžera.. imali smo i sedmočlanu ekipu iz Sjeverne Karoline..
Za Homegrown kažu da je mlađa sestra Farm Aida, nastao je iz potrebe da se ljude ponovo približi prirodi i poljoprivredi. Na homegrown.org web sajtu ljudi izmjenjuju iskustva o razno raznim domaćim izradama stvari.. na dan koncerta tu su uz razna predavanja bile i radionice zdrave hrane u kojima se aktivno sudjelovalo (čitaj pravio se pekmez i zimnica).
imali smo i propusnicu za bek stejdž iliti gledali smo koncert iz perspektive pjevača!
Svi koji su probali ovaj kikirikij rekli su da je to najbolji kikirikij koji su ikad probali.. a donjeli smo kuci jedno 10 kila!
Scuppernong grožđe
Raleigh State Farmers Market
Od svih ponuda za razgledavanje mi smo izabrali pijacu glavnog grada, jer smo toliko toga čuli o njoj da smo se prosto sami morali uvjeriti da li su sve te priče o njoj točne! Posjetili smo glavnu pijacu grada koja se prostire u otvorenom (ali natkrivenom) i zatvorenom dijelu. Vanjski se dio prostire na skoro 3,000 m2, a zatvoreni na skoro 2,000 m2. Prodaja se odvija i na malo i na veliko, a ponuda je da ti pamet stane. Mogu se naći proizvodi iz svih dijelova države, od mesnih i mliječnih proizvoda, cvijeća i sjemenja do svježeg sezonskog voća i povrća. Od toga su najzatupljenije jabuke, paradajz, breskve, koje smo mi prodavali na koncertu, te lubenice i dinje. Sama ponuda nije toliko značajna koliko njihova organizacija i sređenost. Svaka je stvar na svom mjestu. Nismo mogli da vjerujemo koliko je sve čisto, ni dlaku na podu ne možeš naći. A najviše nas je zapanjila činjenica da se vanjski dio pijace uopće ne zaključava! Farmeri tezge sa sve proizvodima na tezgama samo prekriju najlonom ili nekom velikom plahtom i odu. Aj rec'te! Mi smo se samo skeptično pogledavali u fazonu "aham, znaš kad bi to u Njujorku moglo proći". Kod nas na sjeveru bi te pokrali dok si se okrenuo. Farmeri, kad su čuli odakle smo i zašto smo tamo, su srčano podržali našu misiju. Probali smo i pazarili lokalni med, kod pekara Njemca smo prigrizli štrudlu od jabuka, degustirali smo vino i sladoled od, pogađate, famoznog grožđa i otišli puni utisaka i nade da će i Njujork jednog lijepog dana ili možda i prije imati nešto slično.
Sezona breskvi se već pomalo bližila kraju..
Jabuke, svih vrsta da ti mozak stane.. Mekintoš, empire, golden delicious, paula red, honey crisp, cortland, mutsu, cameo, fuji.. i moj favorit - jonagold..
Green peanuts iliti kuhani sirovi kikirikij im je jedan od glavnih specijaliteta.
Meni se u početku nije svidjelo, ali u principu je kao da jedeš kuhani grah!
O farmerima
Pripreme za ovaj koncert su trajale još od proljeća. Svake godine Youthmarket nabavlja voće i povće od lokalnih i regionalnih proizvođača, pa smo tako i ove godine surađivali sa 6 farmi sa kojih smo nabavili jabuke, breskve, cherry paradajz, kikirikij, pikans, sokove od grožđa i naravno samo grožđe!
U augustu je ekipa Farm Aid izbacila kratke video klipove o problemima sa kojima se susreću današnji farmeri. Dorothy i Filip Barker su jedni od posljednjih crnačkih porodica farmera u Sjevernoj Karolini. Njihovi unuci su bili dio ekipe Youthmarketa na koncertu. Ako vas ne mrzi pogledajte ovaj video klip u kojem objašnjavaju šta je uticalo na smanjenje broja crnačkih farmera.
Dorathy & Phillip Barker
Vollmer farm
Kay Doby & Craig Watss
A evo šta je rekla njujorška ekipa tinejdžera i menadžera koji su išli samnom..
izvin'te, al' nema prevoda..
Phylisha
I have to say that my Farm Aid experience was better than I thought it would be. At first I was
really nervous because I've never been out of states and done anything
like this before. I wasn't really sure what I was getting myself into.
But I can honestly say that being in North Carolina and apart of Farm Aid was the best fun I've had in a long time. I met lots of amazing
people. I learned more about farms and how much hard work these great
farmers put into their work. Farm Aid was such a great experience and
opportunity. If I can do it all over again, I would. :)
Danny
North
Carolina… My trip there was unique! There are many reasons to say this; it was my first time going there; also, it was exciting to
participate in such a big event, it turned out to be the best experience ever. The kids in NC are encouraged to remain healthy from their early age and were taught at early ages how to farm. Also, one thing that
really caught my attention was the way the kids that helped us at the event were
well-prepared and have knowledge on things that
were presented in the event. I also learned many things about different products
that were offered in the event, especially in the Raleigh State Farmer’s Market. I love grapes,
they are my favorite fruit; the two most captive types of grapes in North
Carolina are Muscadine and Scuppernong (however Muscadine was my favorite one).
I enjoyed the whole trip to North Carolina; it will be an unforgettable
experience.
Sam (Youthmarket manager)
This year has been particularly special because I went to the Farm Aid concert in Raleigh,
North Carolina. Willie Nelson, the famous singer, appreciates small
farmers and created the annual farm aid benefit concert
to provide funding and assistance for small farmers. It was very important for us
to be there because we had the opportunity to spread the Youthmarket
mission to folks from North Carolina. The attendees at
some concerts and festivals which i've been to seem to disregard the
problems of world, but in Raleigh it was great to
see how thousands of people can enjoy music united for a cause. I also
learned about the special way that NC operates its markets
and enjoyed the time we spent visiting the permanent state run farmer's
market in Raleigh.
Claire (Greenmarket manager)
My hometown of Raleigh, North Carolina played host to Farm Aid this
year. North Carolina has a particularly interesting agricultural
landscape; much of central and eastern North Carolina
is dominated by large-scale hog and poultry farms while the mountains
and some of the Piedmont are home to newer, smaller-scale "boutique"
farming operations. After working in New
York for the past few months at Greenmarket, heading back to North
Carolina was bittersweet. While I was proud of our
state's strong farmers market infrastructure and vibrant barbecue
culture, I was also reminded of the challenges that face farming in
North Carolina that are easy to forget when working in another region. Farm Aid fosters a sense of community that can be hard to come
by in the world of sustainable agriculture. The event brought together
not only people who already devote their lives to agriculture, but also
musicians, the media, and lots and lots of
regular people who just love music. Selling vegetables with Youthmarket
and witnessing the enthuasiasm of concert-goers was inspiring as I saw
people's faces light up when they sampled Scuppernong and Muscodine
grapes for the first time and bypassed the fried
oreo stand.