03 February 2015

Farm Aid iliti šta smo radili u Sjevernoj Karolini


Napokon je došao red da objavim i ovaj post, koji čeka od septembra, sad već prošle godine! Još malo pa će početi pripreme za ovogodišnji koncert, jubilarni trideseti, a da ja još nisam ni ovaj objavila.. O tome gdje ćemo ići u septembu ove godine još vam ne smijem reći, jer nije službeno objavljeno, ali uskoro više i o tome.. Stay tuned!



Da li vam je bitnije da jedete organsku ili lokalno uzgojenu sezonsku hranu? U posljednjih nekoliko godina, radeći i susrećući se sa raznim farmerima, došla sam do zaključka da mi je bitnije da je hrana koju jedem sezonska, a to obično podrazumjeva i da je lokalno uzgojena. Naravno, bitno mi je i da nije prskana. Ali u Sjevernoj Americi se tu već stvari malo kompliciraju. U SAD-u da bi farmeri mogli reći da imaju organske proizvode čak i onda kad prakticiraju organski način uzgoja, moraju imati organski sertifikat koji odobrava poljoprivredni odjel američke vlade (USDA). Proces dobivanja sertifikata košta dosta novaca i zahtjeva puno vremena, papirologije i živaca. Sve ono što si male obiteljske farme ne mogu priuštiti. Danas sve više i više ljudi u zapadnom svijetu želi znati odakle zapravo potiče njihova hrana, tko je uzgaja i na koji način. Mislim da svi više manje znamo da se današnje moderno društvo suviše distanciralo od prirode i zaboravilo (ili nikad nisu ni imali doticaj) koliko je bitno biti u bliskom doticaju sa prirodom koja ih okružuje. Danas se djeca (a i odrasli) moraju učiti banalnim osnovama kao npr. da voće i povrće raste u prirodi, a ne u supermarketu (nažalost, ovo nije urbani miti i na vlastite uši sam čula da je neko ovo izjavio), a da ne pičam o tome kako ljudi pojma nemaju koliko farmeri ulažu truda da bi njihovi proizvodi bili kvalitetni i zadovoljavajući.



Što je Farm Aid? Ukratko, to je koncert koji se održava svake godine u drugom gradu kako bi se skupio novac za farmere u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi koncert su davne 1985. organizirali Willie Nelson, Neil Young, John Mellencamp i druge rock zvijezde, ekipa koja je i danas vrlo aktivna u organizaciji ovog godišnjeg skupa. Danas je Farm Aid organizacija koja se bavi očuvanjem porodičnih farmi i edukacijom pokušavaju istaći važnost lokalne poljoprivrede. 
 
 

Jedna od misija Farm Aid-a je ne samo da podrži farmere već i da širokoj masi probudi zaboravljenu, ili nikad naučenu, svijest o važnosti lokalne proizvodnje. Mislim da ljudi nisu svijesni koliko rada i truda farmeri ulažu u svoje farme. Ali da bi se održali farmeri mora se također povećati i broj ljudi koji kupuje te proizvode, moraju se otvoriti nova lokalna i regionalna tržišta, ojačati ona postojeća i dati priliku ljudima da se uvjere da ono što kupuju zaista vrijedi svakog dinara.  

 

Šta smo radili u Sjevernoj Karolini?

O tome šta je Youthmarket, program koji vodim, možete počitati ovdje.


Ove godine godišnji koncert Farm Aid-a se održao u Raleigh-u, glavnom gradu Sjeverne Karoline. Nažalost, nismo imali puno slobodnog vremena za ragledavanje. Stigli smo u četvrtak popodne i nakon 10 sati vožnje u autu nije nam baš bilo do nekih dugačkih šetnji. Ali ono što smo uspjeli vidjeti u to jedno slobodno popodne nam se svima jako svidjelo. U zraku se naprosto osjeti južnjačka atmosfera. Ljudi su veoma ljubazni i gostoprimljivi, što se recimo ne može reći za sjeverne države. A onaj njihov južnjački naglasak im daje neki poseban šmek. Sjeverna Karolina je poznata po svojim sosevima za roštilj (barbecue sauces), na obali su poznati morski plodovi, ali ono što je nas najviše oduševilo je njihovo grožđe! Da, grožđe! Najbolje grožđe koje sam ikada probala! Muscadine i Scuppernongs. Grozdovi su im veliki kao oni veliki klikeri (špigule, špekule) koje smo mi u primoru zvali džombe ili porculanke. Zreli grozdovi im mogu biti bronzani ili tamno ljubičasti. Nisam nikad vidjela da neko grožđe ima tako debelu kožu, a jede se na način da se isisa sredina i pregrizu špice koje su bogate nutrientima. Koža je također puna vitamina i minerala, ali je većina ljudi ne jede jer je predebela i žvačeš je do preksutra. Scuppernong grožđe je podvrsta muscadina, zelenkasta ili bronzane boje, i jedno je od glavnih obilježja Sjeverne Karoline.


Na jugu imaju izreku all scuppernongs are muscadines but not all muscadines are scuppernongs.



Šta smo vidjeli i saznali na plantažama duhana

 

Dugo vremena je Sjeverna Karolina bila vodeći proizvođač pamuka i duhana. I mali i veliki farmeri su bili uspješni je je potražnja duhana bila sve veća krajem 18 stoljeća. Zbog sve veće propagande žvakanje duhana je zamjenilo pušenje cigara i cigareta, koje su ujedno i sve više počele bivati modnim detaljem. Krajem 19. stoljeća u Sjevernoj Karolini se proizvodilo oko 2 miliona ručno urolanih cigareta godišnje! Za vrijeme velike depresije vlada je uvela ograničenja koliko duhana svaka farma može proizvesti što je uveliko uticalo na profit duhanskih proizvođača. Nakon II. svjetskog rata broj farmi je u Sjevernoj Karolini počeo drastično opadati. Sa preko 300,000 pred 50-ak godina broj je opao na svega 60,000 a samo je u posljednjih 20-ak godina zatvoreno više od pola. Istu, ako ne i goru sudbinu zadesilo je i proizvođače duhana. Broj pušača je sve više opadao što zbog toga što je zdravstvo ukazalo na štetnost duhana, a što zbog sve većih zabrana pušenja na javnim mjestima. Danas se jako mali broj farmera bavi proizvodnjom duhana, a pretpostavke su da će se kroz par godina ugasiti i posljednjih nekoliko proizvođača duhana.


Na dan koncerta

Dan koncerta je započeo rano ujutro. Nakon doručka odvezli smo se u amfiteatar gdje se koncert održavao. Vani je neprestano padala ona dosadna kiša, ono kad nit' pada nit' ne pada, a kišobran ti je apsolutno besmisleno držati otvoren. A vlaga je valjda bila 100% da smo i bez kiše bili potpuno mokri.

 Počeli smo sa pripremama.. naš nov novact šator nije ostao ne primjećen.. sa sobom sam povela ekipu iz njujorka, dvoje tinejdžera i tri menadžera.. imali smo i sedmočlanu ekipu iz Sjeverne Karoline..

Za Homegrown kažu da je mlađa sestra Farm Aida, nastao je iz potrebe da se ljude ponovo približi prirodi i poljoprivredi. Na homegrown.org web sajtu ljudi izmjenjuju iskustva o razno raznim domaćim izradama stvari.. na dan koncerta tu su uz razna predavanja bile i radionice zdrave hrane u kojima se aktivno sudjelovalo (čitaj pravio se pekmez i zimnica).

imali smo i propusnicu za bek stejdž iliti gledali smo koncert iz perspektive pjevača!


Svi koji su probali ovaj kikirikij rekli su da je to najbolji kikirikij koji su ikad probali.. a donjeli smo kuci jedno 10 kila!


Scuppernong grožđe


 





 Raleigh State Farmers Market 

Od svih ponuda za razgledavanje mi smo izabrali pijacu glavnog grada, jer smo toliko toga čuli o njoj da smo se prosto sami morali uvjeriti da li su sve te priče o njoj točne! Posjetili smo glavnu pijacu grada koja se prostire u otvorenom (ali natkrivenom) i zatvorenom dijelu. Vanjski se dio prostire na skoro 3,000 m2, a zatvoreni na skoro 2,000 m2. Prodaja se odvija i na malo i na veliko, a ponuda je da ti pamet stane. Mogu se naći proizvodi iz svih dijelova države, od mesnih i mliječnih proizvoda, cvijeća i sjemenja do svježeg sezonskog voća i povrća. Od toga su najzatupljenije jabuke, paradajz, breskve, koje smo mi prodavali na koncertu, te lubenice i dinje. Sama ponuda nije toliko značajna koliko njihova organizacija i sređenost. Svaka je stvar na svom mjestu. Nismo mogli da vjerujemo koliko je sve čisto, ni dlaku na podu ne možeš naći. A najviše nas je zapanjila činjenica da se vanjski dio pijace uopće ne zaključava! Farmeri tezge sa sve proizvodima na tezgama samo prekriju najlonom ili nekom velikom plahtom i odu. Aj rec'te! Mi smo se samo skeptično pogledavali u fazonu "aham, znaš kad bi to u Njujorku moglo proći". Kod nas na sjeveru bi te pokrali dok si se okrenuo. Farmeri, kad su čuli odakle smo i zašto smo tamo, su srčano podržali našu misiju. Probali smo i pazarili lokalni med, kod pekara Njemca smo prigrizli štrudlu od jabuka, degustirali smo vino i sladoled od, pogađate, famoznog grožđa i otišli puni utisaka i nade da će i Njujork jednog lijepog dana ili možda i prije imati nešto slično.



Sezona breskvi se već pomalo bližila kraju..


Jabuke, svih vrsta da ti mozak stane.. Mekintoš, empire, golden delicious, paula red, honey crisp, cortland, mutsu, cameo, fuji.. i moj favorit - jonagold..





Green peanuts iliti kuhani sirovi kikirikij im je jedan od glavnih specijaliteta. 
Meni se u početku nije svidjelo, ali u principu je kao da jedeš kuhani grah!



O farmerima

Pripreme za ovaj koncert su trajale još od proljeća. Svake godine Youthmarket nabavlja voće i povće od lokalnih i regionalnih proizvođača, pa smo tako i ove godine surađivali sa 6 farmi sa kojih smo nabavili jabuke, breskve, cherry paradajz, kikirikij, pikans, sokove od grožđa i naravno samo grožđe!
U augustu je ekipa Farm Aid izbacila kratke video klipove o problemima sa kojima se susreću današnji farmeri. Dorothy i Filip Barker su jedni od posljednjih crnačkih porodica farmera u Sjevernoj Karolini. Njihovi unuci su bili dio ekipe Youthmarketa na koncertu. Ako vas ne mrzi pogledajte ovaj video klip u kojem objašnjavaju šta je uticalo na smanjenje broja crnačkih farmera.

Dorathy & Phillip Barker


Vollmer farm

Kay Doby & Craig Watss



A evo šta je rekla njujorška ekipa tinejdžera i menadžera koji su išli samnom.. 
izvin'te, al' nema prevoda..


Phylisha

I have to say that my Farm Aid experience was better than I thought it would be. At first I was really nervous because I've never been out of states and done anything like this before. I wasn't really sure what I was getting myself into. But I can honestly say that being in North Carolina and apart of Farm Aid was the best fun I've had in a long time. I met lots of amazing people. I learned more about farms and how much hard work these great farmers put into their work. Farm Aid was such a great experience and opportunity. If I can do it all over again, I would. :)



Danny

North Carolina… My trip there was unique! There are many reasons to say this; it was my first time going there; also, it was exciting to participate in such a big event, it turned out to be the best experience ever. The kids in NC are encouraged to remain healthy from their early age and were taught at early ages how to farm. Also, one thing that really caught my attention was the way the kids that helped us at the event were well-prepared and have knowledge on things that were presented in the event. I also learned many things about different products that were offered in the event, especially in the Raleigh State Farmer’s Market. I love grapes, they are my favorite fruit; the two most captive types of grapes in North Carolina are Muscadine and Scuppernong (however Muscadine was my favorite one). I enjoyed the whole trip to North Carolina; it will be an unforgettable experience.



Sam (Youthmarket manager)
 
This year has been particularly special because I went to the Farm Aid concert in Raleigh, North Carolina. Willie Nelson, the famous singer, appreciates small farmers and created the annual farm aid benefit concert to provide funding and assistance for small farmers. It was very important for us to be there because we had the opportunity to spread the Youthmarket mission to folks from North Carolina. The attendees at some concerts and festivals which i've been to seem to disregard the problems of world, but in Raleigh it was great to see how thousands of people can enjoy music united for a cause. I also learned about the special way that NC operates its markets and enjoyed the time we spent visiting the permanent state run farmer's market in Raleigh.



Claire (Greenmarket manager)
My hometown of Raleigh, North Carolina played host to Farm Aid this year. North Carolina has a particularly interesting agricultural landscape; much of central and eastern North Carolina is dominated by large-scale hog and poultry farms while the mountains and some of the Piedmont are home to newer, smaller-scale "boutique" farming operations. After working in New York for the past few months at Greenmarket, heading back to North Carolina was bittersweet. While I was proud of our state's strong farmers market infrastructure and vibrant barbecue culture, I was also reminded of the challenges that face farming in North Carolina that are easy to forget when working in another region. Farm Aid fosters a sense of community that can be hard to come by in the world of sustainable agriculture. The event brought together not only people who already devote their lives to agriculture, but also musicians, the media, and lots and lots of regular people who just love music. Selling vegetables with Youthmarket and witnessing the enthuasiasm of concert-goers was inspiring as I saw people's faces light up when they sampled Scuppernong and Muscodine grapes for the first time and bypassed the fried oreo stand. 


 I za kraj moja dva bek stejdž video klipa:




--
ae! 

8 comments:

  1. Predivno mi je to sa cim se bavis, o tvom entuzijazmu ne moram niti govoriti. Rado bi probala i to grozđe i kikiriki i... ma sve :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala draga =))
      vjeruje mi, grozdje i kikirikij su toliko dobri da stalno pokusavam da ih nekako doshlepam ovamo na sjever =))

      Delete
  2. Ajme, koji dobar provod! Zavidim ti malo :) Ovdje toliko toga ima, samo treba imati ili vise vremena ili vise novaca, a najbolje i jednog i drugog ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. prije provoda je bilo i dosta posla, duge pripreme.. ali slazem se, u jednom kad su pripreme bile zavrsene, dobro smo se proveli =))

      Delete
  3. Jako zanimljivo i lijepo , baš sam sa uživanjem sve pročitala i bilo bi dobro kada bi se puno više ljudi u sve skupa uključilo i radilo ovako kao što ti radiš. Šteta za loše vrijeme na koncertu, ali važno je da je sve skupa uspjelo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala draga B. lose vrijeme nam nije pokvarilo raspolozenje! =)

      Delete
  4. Od prve do poslednje recenice sam imala goosebumps ! I really wish I was there! Moj je veliki san da nasi prostori jednog dana prerastu u ono sta su stvoreni da budu, jedna ogromna divna pijaca hrane. Ja ovde u Londonu obilazim farmer's markets kao sumanuta, ali to nije to, vise su privilegija bogatih nego pitanje izbora.
    Naletela sam na jedan tvoj post ove vrste pre izvesnog vremena, a onda zaboravila na kom je blogu bio, bas mi je drago da si mi" pokazala put". Veliki pozdrav :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. cao Jelena, bas mi je drago da si uzivala citajuci ovaj putopis. I meni je velika zelja da i kod nas krene neki slican pokret.. ni ovdje pijace ne mogu svi da si priuste.. a veoma je vazno da ocuvamo taj koncept malih farmera, inace ce nas velike korporacije pojesti i na mala vrata nam uvesti nekakve njihove gmo proizvode.. uz to definitivno ide i edukacija onog sto je nam je nekad bilo urodjeno.. pozdrav i tebi! =)

      Delete